Neke stvari i ljudi, ti jednostavno legnu na prvu. Nema tu previše
razmišljanja, analiziranja i seciranja do iznemoglosti. A tako nekako, kako su
legle, ostanu...
I shvatiš da ih voliš cijeli svoj život, niti trunku manje nego prvi dan.
Kao da su upisani u genetskom kodu i ne daju se izbrisati. Postanu dio
tebe.
Za neke treba vremena. Možda nisu “na prvu”, ali te dirnu. Oduševe. Euforičan si, što si se
usudio. Probao. I više ih ne puštaš.
Nekima, ni vrijeme nije od pomoći. Razočaraš se, vrištiš na sebe:
Kojeg vraga mi je to
trebalo??!
Ali trebalo je! Jer se tako suočiš sa životom. Pogledaš mu u oči. Osjetiš
kako ti srce radi. Kada poskoči, a kada je mirno. Što ti usporava, a što
ubrzava dah. Što te opušta, što veseli, što ljuti, a što boli.
Nema potrebe, samom sebi mazati oči. Uvjeravati se, da ćeš zavoljeti nešto,
ako samo “probaš” dovoljan broj puta. Da će ti ”leći” Hesse, kada prestaneš
čitati Kishona. Da ti, onaj netko, neće zabiti nož u leđa, ako samo shvati, tko
ti jesi. Da će se partner promijeniti,
kada počnete zajedno živjeti, kada dignete kredit, kada postanete roditelji.
Kad vas nešto ili netko, bude vezao doživotno. Da onaj, koji “zna” sve tračeve
o drugima, neće širiti tračeve i o tebi.
Nema potrebe da siliš nešto, što jednostavno ne ide.
Možeš se gristi, što nisi nekome po volji. Možeš uvjeravati sebe, da će
postati bolje, ako daš dovoljno vremena. Ako se navikneš. Ako popustiš. Ako se
prilagodiš. Ako okriviš sebe.
Sve što te drži u grču, izaziva nemir, sve što pokušaš učiniti ljepšim,
nego što zaista jeste, sve čemu treba tražiti opravdanja, sve je to na silu.
A život ne ide na silu. Život se živi punim plućima. Uz ono što voliš, s
onima koje voliš.
S onima, kojima ćeš se svidjeti, baš takav kakav jesi. Nesavršen,
osjetljiv, emotivan, impulzivan, oprezan, ciničan, hirovit, šutljiv, pričljiv,
sa svim (ne)skrivenim manama i slabostima.
S onima, čije nedostatke i sam
razumiješ.
S onima, koji kao i ti, shvaćaju,
da su vrline koje vidite jedni u drugima, vrijedne prihvaćanja svake slabosti i
mane.
Jer vam baš te vrline, nose mir!
Onaj unutarnji mir, koji je svima prijeko potreban!
Primjedbe
Objavi komentar