Možeš i točka

Bilo je to vruće, sparno ljeto. Još jedno u nizu onih, za koje su govorili da će biti najnepodnošljivije do tad. Jasno se sjećam tog dana. Točno tog trenutka zagušljivog, nedjeljnog popodneva. Sjedila sam zamišljeno, uz šalicu popodnevne kave i razmišljala kako pokazati istinu nekom tko ju ne želi vidjeti. Napisala sam bezbrojne dijaloge u glavi. Potkrjepljivala rečenice opipljivim dokazima. Smišljala scenarije s happy end-om. Bila sam uvjerena kako će uz takve argumente, ovaj put, zasigurno shvatiti. Pokušavala sam i nebrojeno puta do tada. Nisam uspijevala. Za trenutak sam pomislila kako ovaj put mora biti drukčije. Samo za trenutak. A onda sam shvatila kako, taj put, nije ništa drukčiji od svih onih prije. Kako nema baš nikakvog razloga da i ishod ne bude isti. Koliko još dana, mjeseci ili godina moram provesti uvjeravajući nekoga, kako je to što priča najobičnija laž? Potrajala je ta monološka trakavica još koji trenutak, a onda sam ispod glasa, uz zadnji gutljaj kave, rek

Danas sam radila prefinu kokos tortu. Ludi smo za kokosom u svim verzijama. Ma ludi smo za slatkim u svim verzijama. Počastim nas, stoga,  tjedno barem jednom domaćom slasticom. Dok se torta hladila, izribala sam pod. Iako sam ga i jučer temeljito oprala. Nedjelja je! Umjesto da ležim na kauču s tonizirajućom maskom na licu, ja mlataram mopom po kuhinji. Jesi li čula za onu: "Neće se vaša djeca sjećati, čistih pločica. Sjećat će se zajedničkih uspomena!" Ili tako nekako. Nemoj me hvatati za riječ. Ali padne mi na pamet u ovakvim trenutcima. Nikad nisam razumjela što bi to trebalo značiti? Ako mi je kuća čista, uredna i ako kuhamo svakodnevno, da su mi djeca uskraćena za uspomene? Trebam li se osjećati krivom zato što ne pravim kolače samo za rođendane i blagdane? Zato što sam danas „izgubila“ par sati, da bih napravila punjene, zapečene paprike? Jesam li zato loša mama? Bih li bila bolja, da smo, jednostavno otišli na burger? Imaju te neke žene, sposobnost nabaci

Ne vjerujem u horoskop. Ne u onom smislu da ga svako jutro pročitam uz prvu kavicu i uzbuđeno iščekujem ostvarenje pročitanog na ljubavnom, poslovnom ili zdravstvenom polju. Po horoskopu sam Vaga. Kažu da su osobe rođene u tom znaku društvene i imaju dar za komunikaciju. Vole biti okružene prijateljima i obitelji.  Imaju istančani smisao za ljepotu,  umjetnost  i posebno razvijen smisao za pravdu. To ne znači da su nužno odvjetnice, već da ih  smeta nepravda i nekorektne situacije. Uvijek će gledati da nekako izglade odnose koji nisu pravedni.  Svoje ili tuđe.  Nisu svadljivci, niti su agresivni. Nikako ne vole nasilje i sukobe. Uvijek ih nastoje izbjeći i imaju sposobnost da ih diplomatski riješe. Krasi ih savršena sposobnost prosuđivanja. Vrlo lako oproste svađe, ali ne zaboravljaju greške koje  su do njih dovele. Uvijek su otvorene za promišljanja te će zbog svoje dobroćudne naravi priznati vlastite pogreške ako ih  se logičnim objašnjenjem može uvjeriti da su u krivu. Spre

Ne možeš ljude uzimati zdravo za gotovo i očekivati da ti daju najboljeg sebe. Ne možeš ih tek tako „staviti sa strane", „na čekanje“ i misliti umišljeno da si im jedina opcija. Nemaš pravo na to! Nemaš pravo na to ni u prijateljstvu, ni u poslu, ni u ljubavi. Ako se netko trudi oko vašeg odnosa, ako nastoji pokazati koliko mu je stalo, zavrjeđuje da ga primijetiš. I da primijetiš ono što radi! Za tebe. Poštovanje treba biti uzajamno. Nije to jednosmjerna ulica. Zašto se uvijek više trudiš oko onih koji prijete, ulizuju se, glume žrtve ili imaju jak selfmarketing. A one tihe, samozatajne i vrijedne puštaš da se snalaze sami. Ne pokazuješ  im da su bitni! Da su rijetki takvi poput njih. Dobrog prijatelja, djelatnika ili partnera nećeš zadržati tako što ćeš ga ignorirati. Bezobrazluk nisu samo grube riječi, vrisak i šamar! Bezobrazluk je i kad nekog uzmeš zdravo za gotovo. Shvati, bezobrazan si kad nemaš  5 minuta za prijatelja. Kad se ne trudiš zadržati vrhuns