Možeš i točka

Nekako vam se s godinama dogodi da odrastete. Mislim, ono, mentalno odrastete. Stvari koje su vas pred samo neko vrijeme znale strašno živcirati, sada nisu više toliko bitne. Ljudi koji bi vas izbacili iz takta kad je najmanje trebalo, za vas su sad irelevantni. I baš kad ste najponosniji na odraslog sebe, dogodi se nešto ili netko što vas navede da se zapitate gdje je nestao onaj „zen vi“. I kako ste si dopustili situaciju, zbog koje ćete posumnjati u tu svoju uzvišenu hippy verziju, kojom ste drugima već počeli soliti pamet! Mene popriličan broj stvari zna izbaciti iz zen orbite. Nepravda, laži, zločestoća, glupost... kad razmislim, možda ustvari, uopće nisam onoliko zen koliko sam umislila. Da skratim priču. Postoji ta jedna posebna kategorija ljudi. Oni koji su toliko zaljubljeni u sebe, da jednostavno nemaju mira dok se svijetla reflektora ne usmjere na njih. Koristit će razne načine da do tih svjetala, dođu. Slušat ćete epske priče o tome koliko su oni savršeni

Rekli su mi da neću nikad ostati trudna. Prevario si ih! Rekli su, da ću teško održati trudnoću do kraja.   Prevarila sam ih i ja. Ti si rastao u meni. A ja sam šetala s bocom tokolize prikačenom u venu, po bolničkom hodniku i mislila: „Ne znate vi! On je fighter!“ Kad si se rodio (iako   ranije), rekli su da si medicinsko čudo. Nisu imali pojma! Nisi ti medicinsko čudo. Ti si moje čudo! Naše! Moje i tatino! Čim   sam te prvi put uzela u naručje, znala sam! Isplatilo se! Znala sam da se svaka injekcija protiv bolova u tih 8 mjeseci, svaka suza, svaka neprospavana noć, svako ubrzano lupanje srca uzrokovano tokolizom, sva ona grozna bolnička hrana, soba bez klime na 45   stupnjeva, neudoban krevet, kupaona koju sam djelila s drugih 30 žena, težak porođaj koji se zakomplicirao i završio carskim, u zadnji tren... sve se isplatilo. Druga djeca u sobi su stalno plakala. Ti si bio toliko tih, da sam se neprestano nadvijala nad tebe, samo da vidim kako dišeš. Nisi se promijenio!

Ljeto! Ugodnih 39 u hladu. Cvrčci na najjače. Miris kreme za sunčanje, pomiješan mirisom soli! Najdraža plaža! Pivica nakon kupanja, s pogledom na najljepši zalazak sunca! Volim! Znam, nekima smeta vrućina. Zbog tlaka, hormona, srca, živaca. Neki se uzrujaju na gužve u prometu ili trgovini. Neke izludi spora usluga u ugostiteljskim objektima! Srećom ne spadam u takve! Ipak, ima nešto što mi kvari ljetnu idilu. Nešto što mi automatski izazove osip. Digne, inače poprilično niski tlak. Članci, o manjku radne snage u ugostiteljstvu i hotelijerstvu. O upitnoj kvaliteti onih koji se prijave na oglase za posao. O povećanju kvota za uvoz radnika. Čim krene ljeto, krenu jadikovke. Ostatak godine, istu „brigu“ „brinu“ i drugi poslodavci. Iako još ne toliko glasno! I prije nego li se raznježimo svi skupa i suza krene, hajdemo malo secirati situaciju. Prije koju godinu, da dočaramo situaciju, neka bude 2009., ljudi pristaju na sve. Pristaju na prekovremeni, neplaćeni rad, na to d

Žene... Brižne majke, koje uspješno balansiraju između poslovnog i privatnog života. Supruge, koje stoje iza karijera svojih ružnijih polovica. Savršene ljubavnice svojim partnerima.Ukratko... kraljice. Ili... Proračunate, hladne karijeristice. Poslovno, nikada spremne pomoći. Poglavito ne drugoj ženi! Sponzoruše i gutačice muškaraca. Muškarce biraju po debljini novčanika, umjesto osobnosti.  Histerične kad nije po njihovom. Kraljice drame kad treba privući pažnju. Samo odaberite! Razloga k'o u priči.  PMS, trudnoća, glavobolja, vrtoglavica. Muškarci... Uspješniji u poslu. Ne biraju sredstva i ne donose odluke srcem. Već razumom. Neće otići na porodiljni. Više će se dati poslovno, jer neće oni biti ti, koji će ostati kući kad je dijete bolesno. Neće žuriti s posla jer moraju u vrtić ili školu. Moći će ostajati prekovremeno. Jaki kad je teško. Staloženi kad treba! Ili... Padaju na žene koje ih iskorištavaju i čine od njih papučare. Uvijek lošija polovica roditelja. Naroči