Rekli su mi da neću nikad ostati
trudna. Prevario si ih! Rekli su, da ću teško održati trudnoću do kraja. Prevarila sam ih i ja. Ti si rastao u meni. A
ja sam šetala s bocom tokolize prikačenom u venu, po bolničkom hodniku i
mislila: „Ne znate vi! On je fighter!“ Kad si se rodio (iako ranije), rekli su da si medicinsko čudo. Nisu
imali pojma! Nisi ti medicinsko čudo. Ti si moje čudo! Naše! Moje i tatino! Čim
sam te prvi put uzela u naručje, znala sam!
Isplatilo se! Znala sam da se svaka injekcija protiv bolova u tih 8 mjeseci,
svaka suza, svaka neprospavana noć, svako ubrzano lupanje srca uzrokovano
tokolizom, sva ona grozna bolnička hrana, soba bez klime na 45 stupnjeva, neudoban krevet, kupaona koju sam
djelila s drugih 30 žena, težak porođaj koji se zakomplicirao i završio carskim,
u zadnji tren... sve se isplatilo.
Druga djeca u sobi su stalno
plakala. Ti si bio toliko tih, da sam se neprestano nadvijala nad tebe, samo da
vidim kako dišeš. Nisi se promijenio! Kad je nekakva gužva i buka, makneš se.
Ne voliš naguravanja i tuče. Kažu, dečki to rade. Trebao bi i ti! Ne odgovaram.
Radiš ti stvari koje „dečki rade“; igraš Fortnite i FIFU 19. Treniraš nogomet i
voliš to beskrajno mnogo. Razigrano si dijete. Igraš lovice, skrivača, skačeš u
more na glavu, bombu, talijanku, salto... plivao si s 5 g, dok su se tvoji
vršnjaci još brčkali u plićaku. Ti si i više od toga. Čitaš, gledaš filmove i učiš.
Učio si dok sam te uplakanog
ostavljala u vrtiću. A nisi znao da sam i ja uplakana sjedila dolje u autu.
Podsjećala sam samu sebe da te ostavljam u dobrim rukama tete Jasne, Ive i
Karoline, prije nego bih li se konačno odvezla na posao. I bilo bi mi lakše. Znala sam da će te one
utješiti kad zatreba. I da će te učiti! Da postaneš samostalniji, da pereš
ruke, da razlikuješ slova od brojeva, da crtaš.
Učiš i sada. Dok si u školi i
daleko od mene otkrivaš neke nove svjetove. Kradeš tuđa znanja i stvaraš nova
prijateljstva. Učiš kako postati još bolji ti! Učiš što voliš i u čemu si
dobar. Ali i što nisi ti i što nije za tebe.
Učimo te i mi! Tvoj tata i ja.
Učili smo te da puziš i da hodaš. Da pričaš i da čitaš. Da se igraš. Učimo te
da kad voliš, voliš ludo. Da ne mrziš i da se makneš od onih koji ti ne čine
dobro! Da ne vrednuješ ljude po rasi, spolu, etničkoj pripadnosti ili vjeri. Da
dijeliš s drugima. Da ih poštuješ, pomogneš, ali i da tražiš pomoć kad ne budeš
mogao sam! Da slušaš glazbu glasno! Da pozdraviš i zahvališ. I da budeš
zahvalan.
Učiš i ti mene. Ili me podsjetiš
na nešto što sam zaboravila. Svaki dan. Kako su nekad najjednostavnije stvari
ujedno i najlogičnije rješenje. Kako
biti uporan. Kako se trebaš truditi, ako nešto jako želiš. Kako da pjevam iz
sveg glasa. Kako desni bek i desno krilo nisu ista stvar. Kako je super raditi stoj
u moru. I kako se osjećati bolje kad si tužan ili bolestan.
Sretna sam kad vidim da si dobar
brat, sin, unuk i prijatelj. Da si empatičan i voliš pomoći. Da obožavaš
poklanjati i uzbuđen si dok drugi otvaraju tvoje poklone. Da ćeš mi ponuditi
novac iz svoje kasice, ako misliš da je poklon koji sam kupila tvojim
prijateljima ili tebi, preskup. Da ti je krivo, ako pogriješiš i naljutiš nas.
Da se trudiš da to ne ponoviš! Da ti nije teško reći: „Oprosti!“ i „Žao mi je!“
. Da mi dođeš onako iz čista mira,
rukama zgrabiš lice, privučeš sebi i kažeš „Volim te mami!“. Zagrliš čvrsto i
nastaviš gdje si već krenuo! Da kad dobiješ slatkiš, uvijek, ali uvijek zoveš i
rođaka Leona. Da nikad u trgovini nećeš tražiti i čokoladu i čips. „Jer je
jedna stvar dovoljna.“ Da ćeš i za tu jednu stvar pitati: „Smijem li?“
Za 3 dana, proslavit ćeš svoj
veliki 9.rođendan. Želim ti da se sjetiš svojih dječjih rođendana, kad
odrasteš. Da znaš koliko sam ih planirala i trudila se da budu jedinstveni i
drukčiji. Kako sam ti svake godine, radila tematske zabave! Crtala danima ekipu
iz Timmy Time, Munjevitog Jurića, Ben Ten-a... da je cijela kuća bila poput
iscrtane igraonice. Da se sjetiš torte na Real koju sam radila do 4. ujutro.
Ruku izlijepljenih fondant-om. Da ja nikada neću zaboraviti tog malog
zelenookog dječaka, koji oduševljeno i s
ponosom, uzvanicima pokazuje sav mamin trud! I da mi zbog toga ništa nije bilo
teško. Jer sam bila njegov heroj!
Želim ti da izrasteš u sretnog
čovjeka, zadovoljnog svojim životnim izborima. Da voliš nekoga cijelim svojim
srcem i da taj netko, jednako toliko voli tebe. Želim ti da uvijek budeš tako
pozitivan i nasmijan. Da se ne mijenjaš! A vjerujem da ćeš, onda kad se budeš
mijenjao, to činiti na bolje!
Želim i da zapamtiš koliko sam
ja, zbog tebe, postala bolja osoba nego li sam bila! I da znaš koliko si me
učinio sretnijom!
Primjedbe
Objavi komentar