Ne vjerujem u horoskop. Ne u onom smislu da ga svako jutro pročitam uz prvu kavicu i uzbuđeno iščekujem ostvarenje pročitanog na ljubavnom, poslovnom ili zdravstvenom polju.
Po horoskopu sam Vaga. Kažu da su
osobe rođene u tom znaku društvene i imaju dar za komunikaciju. Vole biti
okružene prijateljima i obitelji. Imaju
istančani smisao za ljepotu,
umjetnost i posebno razvijen
smisao za pravdu. To ne znači da su nužno odvjetnice, već da ih smeta nepravda i nekorektne situacije. Uvijek
će gledati da nekako izglade odnose koji nisu pravedni. Svoje ili tuđe. Nisu svadljivci, niti su agresivni. Nikako ne
vole nasilje i sukobe. Uvijek ih nastoje izbjeći i imaju sposobnost da ih diplomatski
riješe. Krasi ih savršena sposobnost prosuđivanja. Vrlo lako oproste svađe, ali
ne zaboravljaju greške koje su do njih
dovele. Uvijek su otvorene za promišljanja te će zbog svoje dobroćudne naravi
priznati vlastite pogreške ako ih se
logičnim objašnjenjem može uvjeriti da su u krivu. Spremno će sagledati problem
iz svih kuteva i uvijek se staviti u poziciju drugih. Zato drugima mogu
djelovati da su neodlučni, međutim, one samo sagledavaju sve aspekte i mogu se
staviti u svačiju poziciju.
Za nekoga tko ne vjeruje u
horoskop, ovo je poprilično točan opis mene. Ako stavimo na stranu smisao za
ljepotu i umjetnost. Što je po meni, nekako stavka koja nije univerzalna i u
pravilu je u oku promatrača. Sve ostalo što je gore navedeno, je više manje moj
opis. I nije ovo tekst o preobraćenju astrološkog nevjernika. Nipošto! Više je
tekst o tome kako se osoba koja ne voli sukobe nosi s njima. Kako borac za
pravdu reagira kad je suočen s nepravdom.
Život me naučio da mogu
izbjegavati sukobe koliko hoću, ako netko sukob želi, izazvat će ga. Mogu ga,
kad izbije, pokušavati riješiti diplomatski, ako to druga strana ne želi,
diplomacija će doživjeti neuspjeh. Mogu se boriti za pravdu pa čak i
pobijediti, ali nepravde će uvijek biti. I što sad? Postati kao ti drugi?
Sukobljavati se? Osvećivati? Vraćati istom mjerom? Može i tako!
Ali ja ne mogu! Možda
izbjegavanje sukoba i diplomacija neće upaliti, jednom. Ali hoće drugi put. I
treći. Iz mog iskustva i četvrti. I svaki sljedeći. Možda i ne odmah. Ali s
vremenom, svakako.
I zato, pokušaj objasniti. Možda
je netko čuo laž o tebi i donio krivi sud. Pokaži mu da je to laž.
Možda je netko tvoju rečenicu
izvukao iz konteksta i krivo shvatio. Objasni mu.
Ako ne pokušaš, nećeš znati.
Možeš naravno krenuti i od
pretpostavke da je to zla osoba, koja te uzela za zub bez razloga. Ali po čemu
si onda drukčiji od nje?
Možeš i smišljati pravičnu
osvetu. Ali može li osveta biti pravična?
Možeš i vrijeđati. Nizati ružne
riječi, umjesto biti dostojanstven u ljutnji. Ali hoće li ti zbog toga biti
lakše?
Možeš prenijeti ljutnju na svoje
najbliže, izazvati lančanu reakciju. Stvoriti još nesretnih mrzitelja. Ali zar
takvih nema već dovoljno?
Ti možda i možeš tako, ali ja ne
mogu. I možda će ti se činiti da je ovaj tekst u nekom hippy điru. Da ga pišem dok se lelujam uz glazbu Janis
Joplin u zadimljenoj prostoriji. Ali nisam neki fan Janis Joplin. Pišem u ponoć
na kauču u dnevnom boravku. Jedini dim u mojoj blizini je onaj zaostao za
suprugom na balkonu, dok je gasio zadnji današnji opušak. Nisam samoproglašeni
hippy guru. Samo sam svjesna da inaćenjem i svađanjem najviše štetim sebi. Neprestanim vraćanjem na stvari koji su me
povrijedile, živim u prošlosti. I to u nekom trenutku prošlosti koji je za mene
bio stresan i traumatičan. A to ne želim.
Radije stvaram neke nove, lijepe uspomene,umjesto da iznova proživljavam
loše.
To ne znači da ću pustiti da netko radi budalu
od mene, dok se ja naivno „bavim diplomacijom“. Ali ću svakako pokušati
objasniti, jer postoji realna mogućnost da je do sukoba došlo zbog nesporazuma.
Ako ne uspijem uvjeriti tog nekog
da griješi, udaljim se. Zatvorim to poglavlje. Ne ostanem čekati novu
šamarčinu, konstantno dajući još jednu priliku. Utihnem! Odem! Pustim da
vrijeme učini svoje! Neka shvati sam. Hoće jednom! S vremenskim odmakom! Ako ima savjest!
A ako ni vrijeme ne pomogne,
živjet ću mirno jer ja sam pokušala. Jer nisam vrijeđala. Jer sam bila
dostojanstvena i u svađi. Za mene je to poglavlje i tako ispisano. Davno
završeno!
Iz prošlosti učim! Ne dopustim si
da zaboravim zbog čega je do sukoba došlo. Jer ako se zaboravi ponovit će se!
Ali oprostim. Prošlost ostavim baš tamo, u prošlosti! Gdje joj je i mjesto! Ne
razmišljam neprestano o njoj. Jer jedino tako, mogu naprijed!
Ali to sam ja. Astrološki
nevjernik s početka teksta. I možda to ona Vaga progovara iz mene. A možda
iskustvo.
Primjedbe
Objavi komentar