Ako smo mi Hrvati u čemu dosljedni, onda su to krajnosti;
“’41., ’91. ”,“veliki i mali Hrvati”, “ustaše
i partizani”...
I evo nas... Ušli smo, končno,
u novu eru. Prešli na
sljedeći nivo. Otišli, prvi put, u korak sa svijetom:
Karantena za/protiv, maske pomažu/štete,
krenulo od šišmiša/pušteno iz laboratorija, prijavljivanje susjeda da /ne (u
tome bar imamo iskustva)...
A oni suprotnog mišljenja su zatucani, neodgovorni, izmanipulirani, skloni
teorijama zavjere ili se prave pametni.
I opet smo otišli u krajnost, a istina je možda na obje strane.
Nije nužno zatucana i glupa seljačina, netko tko razmišlja o “nuspojavama”
zatvaranja, o otkazima i ekonomskim posljedicama.
Možda taj kome se rugaš, uopće nije površan i ne plače zbog kave ili zbog
vlasnika ugostiteljskog objekta, osobno. Možda plače, jer gleda iza svega toga.
Jer slika je uvijek šira. Postoji cijeli lanac proizvođača koji opskrbljuju
objekte u kojima se, između ostalog, poslužuje i kava. Vinari, proizvođači
raznih vrsta pića ili ugostiteljske opreme na primjer. Što s njima? Njihovim
djelatnicima? Što je s dobavljačima,
svih tih proizvođača? Što je s njihovim djelatnicima? Ključ u bravu?
Otkazi? Jesu li baš svi oni sebične,
gramzive svinje koje su sve ovo i zaslužile? I vlasnici i radnici na liniji? I
portir i referent i uprava i čistačica? I njihove obitelji?
Što je s popularnim hrvatskim bijegom u inozemstvo? Hoćemo li moći pobjeći,
kada ovdje sve još jednom ode k vragu, ako i svugdje drugdje, bude odlazilo “k
vragu”?
Prije nekoliko dana, sam imala Zoom sastanak, s klijentom iz SAD. Procjena
je; da se 35%, trenutno zatvorenih ugostiteljskih objekata, u New Yorku, NIKADA
više neće otvoriti. Što to znači za cijeli onaj lanac, koji radi s njima?
Vidiš, nije samo kava u pitanju! Ne radi se samo o zlim hrvatskim kapitalistima. Ne radi se o mjesec dva,
godinu “strpljenja” pa ćemo “kao nekad”. Puno je veće od toga.
Misliš da se ta “zatucana seljačina” kojoj se rugaš, zaista nema razloga
brinuti?
Nije zatucana i glupa seljačina, koja se “hrani” informacijama s Indexa,
netko tko se boji korone. To što je od (u svijetu) ukupnog broja zaraženih
osoba; 99,4% bolesnika s blagim simptomima, a 0,6% s teškim, to što je od
ukupno zatvorenih slučajeva; 97 % oporavljenih, a 3% umrlih, znam, tebi govori
sve, ali možda baš toj osobi, kojoj se rugaš, ne znači puno.
Možda je prošla 11 kemoterapija i 2 mjeseca zračenja. Možda je, nakon
mjesecima teške bitke, napokon dobila negativne tumorske biljege i dobre nalaze
CT-a. Možda su joj počele rasti kosa, trepavice i obrve. Tijelo joj se
oporavlja. Možda se napokon može nadati!!! I baš sada, nakon svih neprospavanih
noći i svega što je prošla, ne može si priuštiti kockanje s tim hoće li ona
biti u 99,4 ili u 0,6% statističkih podataka.
Možda je danas to netko meni, a možda će sutra biti netko tebi blizak!
Ili i ti misliš da se ta “zatucana seljačina” kojoj se rugaš, zaista nema
razloga brinuti?
Zatucanih, sebičnih seljačina je uvijek bilo i bit će! I na jednoj i na
drugoj strani. Ali nije to nužno, svatko tko razmišlja drukčije od tebe. Jer
vidiš, imate makar jednu zajedničku stvar. Strah!
Ja ne želim, živjeti u strahu. Od korone, od raka, od multiple, od lezija
na mozgu, od moždanog, od srčanog, od prometne, od potresa, od poplave, od
milijun malih i velikih stvari koji nam svima svakodnevno prijete. Ne želim!
A opet se nekako, svi mi ( i ja), u određenom trenutku života, nečega
bojimo!
Ne moraš se slagati, ali možeš pokušati razumjeti nečije razloge! Tuđi
strah!
Zatucanih, sebičnih seljačina je uvijek bilo i bit će! Bit će uvijek onih,
koje nije briga za druge, sve dok je njima dobro. Bit će i onih koji ne
razumiju! Koji će okrenuti očima, naočigled. Neće pokušati sakriti svoju
netrpeljivost ili gađenje! Bit će i onih koji će se uživati, kad susjedu crkne
krava. Čak štoviše, molit će zdušno za taj trenutak! A kad se trenutak dogodi,
onda će nazvati redom one slične sebi, sjedeći na rubu kauča, motajući
kažiprstom pramen kose i uz glasni hihot ili lažnu brigu komentirati tuđi
fijasko.
Ako si i naletio na takvog; s takvima rasprave ne vrijede!
Možeš im pričati koliko god hoćeš, oni ne vide, da smo svi mi nekako, u
lancu povezani. Kad se jedna kockica zaljulja, cijeli domino pada!
A ako ikad i shvate, bit će kasno!
Primjedbe
Objavi komentar