Jučer sam sinu dala sitniš koji mi je prodavačica vratila, nakon plaćanja računa. Imamo ga običaj ostaviti barbi koji ispred vrata trgovine prodaje novine za beskućnike. Novine ne uzmemo uvijek. Sitniš se trudimo dati kad god imamo priliku. I uglavnom mu ga da moj sin. Barba nas već zna. Popričamo malo o treningu, odigranim nogometnim utakmicama. Onim nadolazećim. Pohvalimo se prvim mjestom na tablici! On junioru obavezno kaže da liči na Rakitića i ako bude uporan da će biti i dobar kao Rakitić. Zahvali mu i zahvali mami.
Tako je otprilike bilo i jučer! Dok sam stavljala stvari u prtljažnik, sin mi je rekao: "Mama ja volim pomagati ljudima!"
Huuh! Ponos! Ali i tuga! Zbog ovakvih scena.
Danas smo se odlučili pomoći i maloj Mili! Priču zasigurno znate! Mala dvogodišnja lavica, treba pomoć za liječenje u Americi. Junior je rekao da ne treba čokoladu, ali njoj treba karta za Ameriku! Uplatili smo koliko smo mogli! Nije puno, ali je od srca!
Juniorova ekipa je danas pobijedila 6:3! Drže i dalje prvo mjesto na tablici!
Vjerujemo da će i Mila pobijediti u svojoj utakmici! Navijamo za nju svim srcem i iz sveg glasa!
Možeš i točka Facebook
Primjedbe
Objavi komentar