Photo by Min An from Pexels Sjećam se, dok sam bila poprilično mala, kako mi je mama svaku večer pred spavanje, imala običaj čitati! Nisam još išla u školu kada su me moji odveli, u tada jedinu knjižnicu u mom gradu. Znate kako neka djeca spuste vilicu do poda, u trgovini igračaka? E baš takva sam ja bila taj dan u knjižnici. Nikada ranije nisam vidjela toliko knjiga na jednom mjestu. Oduševljenje! Euforija! Više od trideset i pet godina, nakon mog prvog posjeta knjižnici, u Gdanjsku, u Poljskoj, svećenici pale „okultne“ knjige i predmete! Drže propovijed dok u plamenu nestaju knjige drugih religija, one koje "promoviraju"“ idolopoklonstvo“ i“ vještičarenje“. Uz njih stoje ministranti. Tek nešto stariji nego li sam ja bila kada sam prvi put ušla u knjižnicu! Kao što sam ja uživala u mirisu knjiga i od uzbuđenja nisam znala koju prvu odabrati, oni su upijali miris pepela gorućih korica "nepodobnih" autora. Gorjela je tako poganska Hallo Kitty, magijsk
...Nije poanta života da ste savršeni u tuđim očima. Da vam se dive i zavide. Poanta je da ste vi sretni, u svojoj verziji života, koliko god nesavršena ona drugima bila...