Ima ta neka veza između očeva i
kćeri. Ta neka veza, koju vi, koji niste očevi i vi, koji niste kćeri nećete
razumjeti.
Ovo je priča o očevima, iz kuta
jedne kćeri. S pogledom prema dva oca, dvije kćeri. Mom ocu i mom suprugu! I ne
znači to, da oni svoje sinove vole manje. Vole ih jednako ludo i odano.
Ovo je priča očevima koji su
slabi na svoju djecu. Bez obzira na spol. Samo ovaj put, ispričana iz ženskog
kuta. O onim očevima koji znaju pokazati emocije. Koji duboko vole. I to kažu!
Koji će se valjati po krevetu i
škakljati, dok se ona guši od smijeha. Krivo brojati polja u društvenim igrama,
samo da ona pobjedi. Koji će ljuljačku gurati još više i još više, jer ona baš
tako voli. Ovo je priča o onima koji će ustati rano i odvesti u vrtić ili
školu, iako su radili do kasno u noć. O
onima koji će skuhati njezin najdraži ručak, da je iznenade i onda kad ima 6,
15 ali i 41 g. Iako nakon tridesetog puta, budimo realni, više i nije
iznenađenje. Ali on ne odustaje, jer je to ipak njezin najdraži ručak. Ovo je
priča o onima koji je uče da bude snažna, empatična, ljubazna i hrabra! Koji je
uče da može postati što god da želi, ako to želi dovoljno jako. I koji će joj
reći da je nebo granica. Ovo je priča o onima, koji će se hvaliti njezinim
uspjesima. Svima redom! Jer je taj talent za crtanje naslijedila, baš od njega!
I nitko sretniji što ista krv, kola i njenim venama. Ovo je priča i o onima
koji nisu mogli biti uz nju baš svo vrijeme. Ali onda kad jesu, trudili su se
da to bude najbolje vrijeme ikad. O onima koji su tada išli na plažu, učili je
roniti i vaditi školjke, bili na igralištima, u kinima, na izletima, nosili na
ramenima, crtali skupa, modelirali plastelinom i glinamolom, učili je šah, damu i milijun i jednu drugu
društvenu igru. Ovo je priča o onima koji će se truditi biti zabavni i
smiješni. Iako ponekad to i neće biti. Trudit će se i dalje. Ovo je priča o
onima koje možete nazvati kad vam zatreba i oni će skočiti bez pitanja. Ovo je
priča o onima koji će joj, za njezino dobro, reći kada griješi! A ako je to
povrijedi, neće spavati noćima. Ali neće joj nikada reći kada ona povrijedi njih.
Ovo je priča o onima koji joj nikada nisu rekli koliko suza su prolili zbog
nje. Kad su propustili rođendan. Kad je odrastala. Kad je birala školu. Kad se
razboljela. Kad joj nisu imali priliku objasniti fiziku. Kad se zaljubljivala.
Kad su je povrijedili. I nikada joj to
neće priznati, iako će se potajno nadati da će ona to shvatiti!
I možda se sve to čini kao
sitnica. I možda se neke stvari uzmu zdravo za gotovo. I možda se neke i
zaborave. Sigurno se zaborave! Ali ne bi smjele. I oni bi trebali znati da smo
i mi ponosne na njih. Da cijenimo što su radili teško. Što su se smijali s nama
kad smo u odjeći upale u more, umjesto da su se ljutili. Što su nam popuštali u
društvenim igrama, jer su uživali dok se mi veselimo još jednoj pobjedi. Što su
nam napravili užasan konjski rep. Ali su se trudili. Da cijenimo što su gurali
ljuljačku baš toliko visoko, koliko smo htjele. Što su nam kupovali odjeću i donosili
CD-ove. Što su najsretniji bili onda kad bi nas vidjeli nakon dugo vremena i
kad bi mi otvarale poklone, koje su nam poklanjali. Što su nas učili crtati.
Što su nas podržavali i ohrabrivali. Što su jeli s nama naš najdraži ručak,
iako im se možda tad to i nije jelo. Što su sasvim sigurno, sebi nešto
uskratili da bi mi imale više. Da nam je bilo jednako teško, kad nisu bili uz
nas kad smo se razboljele, zaljubile i kad nismo imale koga da nam pokaže
fiziku. Da nas je svaki rastanak bolio jednako kao njih i da smo i mi skrivale
suze!
Ovo je priča o onima koji su dali
sve od sebe. I iako nisu savršeni, nikad se neće prestati truditi to biti. Jer
postoje takvi! Vjerujte! Znam ih! I ovo je priča o njima. Jer i oni zaslužuju
svoju priču. Oni zaslužuju da se i za njih čuje.
S APortala
S APortala
Primjedbe
Objavi komentar