Preskoči na glavni sadržaj

Ne dopusti im da te povrijede "još jednom"



Moraš priznati da je super osjećaj kad živiš „sada". Neopterećen s „jučer". Prepustiš se trenutku i iskoristiš ga najbolje što znaš, umjesto da ga uzimaš zdravo za gotovo. Znaš da baš takvi trenuci i čine život! Sutra i tako, nikome od nas, nije zagarantirano. Moćno, pomisliš! Puno bolje nego da tratiš dane, razbijajući glavu prošlošću, koju ne možeš promijeniti.
Ali neposredno nakon što te netko rasturi iznutra, onako kao da je bacio 4 ručne bombe, krenuti dalje i oprostiti, dok još skupljaš rasute dijelove sebe, čini se nemogućim.
Olakšat će ti, oni ljudi, kojima nije ispod časti reći da su pogriješili. Koji se ispričaju i pokušaju naći način da vrate povjerenje koje si imao u njih. Postoje takvi! S njima je lakše. Lakše je krenuti dalje. Oprostiti. Pružiti drugu šansu. Zaboraviti! Ponovno vjerovati!
Ali postoje i oni drugi. Oni nikada „ne griješe“. Dokazivat će ti to mijenjanjem povijesti. Izvrtanjem činjenica. Ako netko baš treba i biti kriv, pokušat će te uvjeriti da je krivnja podjednaka. Kako zbog „nekog većeg i plemenitog cilja“, sve trebate staviti iza sebe i ne spominjati više. Ako samo natukneš tu temu, bit ćeš za razliku od njih, ogorčeno zlopamtilo. Sugerirat će, kako su oni plemenite osobe, uvijek spremne oprostiti i kako je za njih prošlost zatvoreno poglavlje. Oni su na duhovnoj razini iznad tebe. Trebaš težiti tome. Naivno ćeš pomisliti, kako možda i jesu u pravu, zaboravljajući pri tom, da su oni ti koji su pogriješili i koji se nikada nisu pokajali. Ne ti! Zaboravit ćeš,  da oni tebi, nemaju što opraštati, jer ti nisi  napravio ništa loše. Sebi će nabaciti slavodobitni smješak, a tebi osjećaj krivnje! Koju će, kao i bezbroj puta u prošlosti,  elegantno prebaciti na tebe. Njihove ruke, bit će kristalno čiste. 
Igrat će na kartu empatije. Često i u svakoj prilici. Poput prave „žrtve", pažnju će privlačiti suosjećanjem. U isto vrijeme neće pokazati niti trunku  emocija, prema boli koju su tebi nanijeli.
O sebi će imati samo riječi hvale. Svaki svoj potez, uvijek će oduševljeno prepričavati, tražeći da im se diviš i komplimentiraš.
Svijet se i tako vrti oko njih!
Što s takvima? Okrenuti drugi obraz? Riskirati da i o njega opale šamarčinu?
Takvi se nikada ne mijenjaju! Jer da zaista jesu, onoliko plemenite osobe, za kakve se izdaju, priznali bi grešku. Nastojali te uvjeriti, da je neće ponoviti. Rekli glasno i otvoreno, da im je žao, umjesto nastojali sebi naći opravdanje, dijeleći krivnju na oboje.
Ako ne žele vidjeti svoju grešku, ponovit će je!
Budi obziran prema osjećajima onoga, koji poštuje tvoje osjećaje. Tko je pravedan, tko te ohrabruje i pomaže ti. U svakom drugom slučaju, zatvori vrata za sobom i kreni dalje. Kome bi trebao dati drugu priliku? Nekome, tko je uvjeren, da te nikada nije povrijedio? Da nije pogriješio? Nemaš ništa od toga da konstantno proživljavaš, sve ispočetka, pitajući se „zašto“. Nemoj dopustiti da prošlost preuzme kontrolu nad tvojom sadašnjošću. Nemoj dopustiti da mrziš. Mržnja je teret! Otpusti! Kreni naprijed! Nemaš ništa od dokazivanja. Od tjeranja pravde na čistac! To što si prešutio, ne znači da si dopustio nekom, da od tebe radi idiota.  To samo znači, da ti tvoj vlastiti mir, treba biti bitniji od analize nebitnih ljudi. Od potrebe da „popravljaš“ nepopravljivo. Budi veći od toga! Budi Čovjek!
Ali nemoj nikada, baš nikada, dopustiti nekom da te povrijedi „još jednom“. Neke ljude, jednostavno iz života treba isključiti. Bez povišenog tona. Bez uvreda. Samo izbrisati! Šutnjom.



Okruži se ljudima, koji dobre stvari rade, a ne onima koji o njima pričaju. Kvalitetni se  ljudi, nemaju potrebu hvaliti vlastitim djelima. Shvaćaju, da je često važnije ono što prešute, od onog što kažu. Ne vrijeđaju. Ljubazni su! Daju priliku drugima da govore! Slušaju! Uvažavaju tuđa mišljenja. Poštuju različitosti. Pohvale druge! Spremni su učiti na svojim greškama! ISPRIČAJU se kada su U KRIVU! Ali onako iskreno od srca!
Okruži se takvima!
Ne ispravljaj krive Drine! Ne gubi, vrijeme na krive ljude.
Poštuj sebe!

Ako želiš biti poštovan, najprije moraš poštovati sam sebe, samo tako možeš učiniti da te drugi poštuju.
Fjodor Mihajlovič Dostojevski

S APortala



Primjedbe