Pa
čitam;
Mamu napali,
jer tjera supruga, da bude s djetetom, nakon što dođe s posla!
Što je to krivo u ovom naslovu? Što je to, što mi
bode oči?
U roditeljstvu, kako ga ja vidim, nitko me ne treba tjerati, da provodim
vrijeme s mojim djetetom!!! Onoga dana, kada sam odlučila da sam spremna
postati mama, bila sam svjesna kako to neće biti Instagram priča sa srčekima i ispaljenim
konfetima iznad naših nasmijanih glava. Da tu priču, neću moći filtrirati, kako bi “publici” bila privlačnija! Kako
nećemo svi uvijek biti poslušni, nasmijani, čisti, u najboljoj odjeći i
savršeno počešljani. Onog trena kad sam
odlučila imati dijete, bila sam spremna i na to:
da će to dijete biti uvijek moje. I vikendom i radnim danom,
i da zbog toga, neću izlaziti onoliko često koliko prije,
da ću doći umorna s posla i “morati” odgovarati na milijun i jedno pitanje,
da će me netko buditi noću, jer mu se piški, kaka ili ima noćnu moru,
da će me taj netko, buditi i vikendom, točno u ono vrijeme, kada sam ja
njega, cijeli tjedan, budila za vrtić ili školu,
da ću koji (ili više) puta, promijeniti ili prilagoditi svoje planove,
da ću nekad, ako budem morala birati, umjesto sebi, kupiti sitnicu njemu,
da jednom kad postanem roditelj, nema natrag...
Znala sam sve to i
baš to sam i htjela!
Jer se prioriteti mijenjaju. Jer se ti mijenjaš. Ne zato što MORAŠ. Nego
zato što ŽELIŠ. Jer... To roditelj čini.
Sluša, igra se,smije, grli, voli i ljubi.
Usmjerava, odgaja, uči i korigira.
Bez uputstava. Bez nečijeg
konstantnog podsjećanja. To mu
dođe prirodno. To mu je potreba, a ne "sila". I nema ničega što bi
radije bio, i nema mjesta na kojem bi radije bio...
Ima roditelj pravo biti i umoran i ljut i tužan. Ima pravo i na “vrijeme za
sebe", “vrijeme za partnera”, “vrijeme za prijatelja”. Ima pravo na hrpu
stvari, ali nema pravo reći, da ga netko "tjera", da bude s vlastitim
djetetom.
Jer i to dijete, ima pravo! Ima pravo na roditelja!
A ako te netko, zaista i treba tjerati;
da se skineš s mobitela, laptopa, TV-a,
da digneš dupe nakon 2 sata s kauča,
da izađeš iz kafića, kluba, sportske kladionice,
da prekineš trač partiju s istima sebi, sat ili dva ranije,
da ovaj vikend (za promjenu), zaboraviš na baka servis...
i da TI budeš dio djetetova života,
ako ti to zaista netko treba reći, oprosti, ali onda, bez obzira kojega si
spola, nisi roditelj, nikad ni trebao biti!
Primjedbe
Objavi komentar