Djeca se rađaju prema svijetu ispruženih ruku i otvorena srca. Ljubavi,
osmjeha, radosti gladna!
Na roditeljima je da odluče čime će ih hraniti.
Ljubavi ili mržnjom.
Otvorenim umom i srcem ili predrasudama.
Nije do desetogodišnje djevojčice, koja radi ljestvicu najljepših i
najbogatijih u razredu. Do roditelja je.
Nije do četrnaestogodišnjaka, koji kamenuje psa lutalicu. Do roditelja je.
Nije do predškolca, koji drugome kao psovku viče:”Srpčino!”. Do roditelja
je.
Nije do tinejdžera, koji ne poštuje profesora. Do roditelja je.
Sve što izađe iz njihovog srca i usta, do nas je.
Ne mogu im skupi pokloni, nadomjestiti vrijeme koje nismo proveli s njima,
našu pažnju i ljubav. Izgubljeno vrijeme se ne može vratiti. Izgovorene riječi
se ne mogu izbrisati. Sve što činimo i govorimo (o) drugima, njihove oči
upijaju. Uši slušaju. Glavice pamte. Ruke preslikavaju.
Lažite. Lagat će!
Ogovarajte. Ogovarat će!
Vrijeđajte. Vrijeđat će!
Mrzite. Mrzit će!
Spletkarite. Spletkarit će!
Budite ljubomorni. Bit će
ljubomorni!
Mjerite ljubav novcem. I oni će!
Jer tako su naučili. To su osjetili. Uz to su rasli.
Hranite ih umjesto toga; ljubavi, maštom,
smijehom, vjerom u sebe i poštovanjem za druge. I to će živjeti!
Na vama je!
Ti i ja... mi imamo izbor.
Pronaći zadnji mikron snage, nakon napornog radnog dana, da im kažemo;
da su dobri u nogometu i da ne odustaju,
da se prijatelj ne bira vjerom, bojom kože ili natpisom na majici,
da se lopta ne napucava nebu pod oblake, kad gubiš u graničarima. Da se
ljutnja agresijom ne rješava,
da se petice ne “plaćaju” skupim “nagradama”. Petica je nagrada,
da se pomaže onom tko je u nevolji,
da je empatija radost, a ne slabost,
da ih bezuvjetno volimo!
Prebrzo će odrasti!!!
Ti i ja... mi nemamo izgovora za nepročitanu slikovnicu, za neodlazak u
prirodu, za propušteni razgovor. Sve što je u njihovom srcu, do nas je!
Sve što u njima danas vidiš, ono je što si ti jučer, pred njima bio!
Primjedbe
Objavi komentar