Možeš i točka

  Postaju u tom dobri, ma postaju stručni u emocijama, u djelima, u svemu onome što ponavljaju svakodnevno. Neke stvari radiš rutinski! Onako bez razmišljanja. Podrazumijevaju se. Imaš u glavi te neke svoje misli o životu. O ljudima. Imaš svoju životnu filozofiju, svoje molitve, rituale, teorije, emocije. Rutina, nastane ponavljanjem. Kao kad čim ustaneš, opereš zube. Kao kad upališ žmigavce, kad se prestrojavaš (ili ne upališ). Kao kad se ispričaš, kad pogriješiš. Kao kad zahvališ, kad netko za tebe nešto učini. A ponavljanjem postaješ sve bolji, u tome što svakodnevno radiš. Kao kad dijete učiš prve riječi. Kao kad tek kreneš s vježbanjem pa se zadišeš nakon par minuta. Kao kad tek počneš raditi pa u ništa nisi siguran i sve provjeravaš milijun puta. Kao kad učiš strani jezik pa se misliš koji glagol, koje vrijeme, je li baš to prava riječ. A onda uz trud, znatiželju, stručnu pomoć i ponavljanje postaneš sve bolji, možeš i znaš sve više. Ljudi su dobri u onome što ponavljaju! Postaju

  Ok je biti bez dlake na jeziku. Biti u stanju jasno i glasno reći što misliš i iznijeti svoj stav. Braniti ga bučno i rječito.  Boriti se za njega. Za istinu   (onakvu kakvu ti vidiš) ! Ok je ukazati na tuđe mane, previde, promašaje, nemare. Ok je imati “istančan osjećaj za pravdu”. Za razboritost i iskrenost! Ok je istresti sve što misliš i pravdati to neiskvarenosti i poštenjem! Ok je… …ako si spreman čuti odgovor. Drukčije stavove i drukčije argumente. Ako si spreman čuti tuđe razloge, tuđe istine i tuđe motive. Ok je, ako si spreman čuti vlastite mane, previde, promašaje, nemare! Znaš, lako je “uvijek biti u pravu”, lako je biti fin, pristojan, drag i slatkorječiv, širiti ljubav i dobre namjere… … kada je po tvom. Kada ti se ide niz dlaku! Ali ono u grudima… ljubav i dobra namjera se vide tek onda kad se suočiš s odbijanjem. Kada čuješ; Ne mogu! Neću! Ne želim! Kad poštuješ tuđe razloge! Tuđe stavove! Tuđa iskustva! (Ili to ne uradiš i nastaviš nametati svoja!) Ljubav i dobra nam

  O glazbenim uradcima Maje Š. znam taman toliko, da sam uvjerena kako biste mi ih mogli puštati, dok me držite vezanu u zatamnjenoj prostoriji i pokušavate iz mene izvući dobro čuvanu tajnu. Ali hajka koja se digla na nju, zato što se našminkana i počešljana slikala s vlastitom bebom, svega nekoliko dana nakon poroda, graniči s ludilom. Koliko to dana od poroda treba proći da se smatra prihvatljivim oprati kosu, našminkati i obući majicu “za po vani”, a da “puk” ne posumnja u vaše majčinske sposobnosti? Od kad krmeljave oči, podočnjaci i masna kosa definiraju majčinstvo? Na kraju krajeva, pričamo o fotografiji s društvenih mreža! Koliko nesavršenih, nesretnih života i sudbina ste vidjeli na društvenim mrežama? Koliko bora? Koliko podočnjaka? Koliko suza? Tuge? Koliko vas je objavilo fotografiju s masnom kosom, crvenim očima i smeđim podočnjacima? Od kad to društvene mreže definiraju život kakav zaista jeste? Kako po njima možete odrediti čiji šav više boli? Tko manje spava? Kakav mast