Preskoči na glavni sadržaj

Živjeti, bez dlake na jeziku?

 Ok je biti bez dlake na jeziku. Biti u stanju jasno i glasno reći što misliš i iznijeti svoj stav. Braniti ga bučno i rječito.  Boriti se za njega. Za istinu (onakvu kakvu ti vidiš)!

Ok je ukazati na tuđe mane, previde, promašaje, nemare.

Ok je imati “istančan osjećaj za pravdu”. Za razboritost i iskrenost!

Ok je istresti sve što misliš i pravdati to neiskvarenosti i poštenjem!

Ok je…

…ako si spreman čuti odgovor. Drukčije stavove i drukčije argumente. Ako si spreman čuti tuđe razloge, tuđe istine i tuđe motive.


Ok je, ako si spreman čuti vlastite mane, previde, promašaje, nemare!

Znaš, lako je “uvijek biti u pravu”, lako je biti fin, pristojan, drag i slatkorječiv, širiti ljubav i dobre namjere…

… kada je po tvom. Kada ti se ide niz dlaku!

Ali ono u grudima… ljubav i dobra namjera se vide tek onda kad se suočiš s odbijanjem.

Kada čuješ;

Ne mogu!

Neću!

Ne želim!

Kad poštuješ tuđe razloge! Tuđe stavove! Tuđa iskustva!

(Ili to ne uradiš i nastaviš nametati svoja!)

Ljubav i dobra namjera se vide onda, kada shvatiš snagu riječi!

Svu njihovu moć da nadahnu, dirnu, nauče, oplemene, motiviraju, raznježe, potaknu, otvore nove vidike…

…ali i da povrijede. Da rane! Da bole! Da stvore ožiljke, koji ostaju.

Kada shvatiš, da je na tebi. Da ti sam biraš, hoćeš li nekog dizati ili spuštati. Kad shvatiš, da ono što kažeš ostaje. Zauvijek! Dobro i loše. Kad shvatiš, da se izgovoreno ne da izbrisati.

Ne da! Jer si nekog povrijedio. Jer si ostavio ožiljak. Jer si ti ožiljak!

bez dlake na jeziku
Photo by Jon Ly on Unsplash

Ljubav i dobra namjera se vide onda, kad shvatiš, da su te cijelo ovo vrijeme, krivo učili i da“voliš krivo”!

Da “voliš” samo dok dobijaš! Dok ti se podilazi. Dok se tebe sluša! Dok si centar svemira. Zvijezda! Ikona!

Kad uvidiš da to i nije baš neka ljubav, da ljubav podrazumijeva i davanje, kad sve ovo shvatiš -vjerovat ću tvojoj promjeni, tvojoj ljubavi i tvojoj dobroj namjeri! Vjerovat ću ti, da ta dernjava koju čujem iz tvog pravca, nije samo puko privlačenje pažnje, malog egomanijaka.

Iskrenost ima svoju težinu tek onda kada ide u oba smjera!

Kad si je spreman ne samo izgovoriti, nego i čuti! Kad si se spreman suočiti i s vlastitim greškama, a ne samo nabrajati tuđe. Kad shvatiš da slatkorječivost i laskanje nisu isprika. A ni promjena. Kad si spreman mijenjati i sebe, a ne samo mijenjati druge.

Sve ostalo je ništa više, nego obična sebičnost nekog, tko s puno buke, ukazuje na tuđe mane, a svoje ne vidi. Jer mu se cijeli život sveo na to, da dokazuje kako je bolji. Veći od drugih.

A ne vidi, kako je jedina prava veličina, ona u grudima!


S APortala

Primjedbe