Jesmo
li zaista svi u stanju prevariti, ukrasti, lagati, zabiti
nož u leđa, ako za to imamo šansu? Je li jedina razlika između onih
koji to čine i onih koji ne čine, ta što su se jedni „našli u prilici“, a drugi
ne?
Ili je to samo izgovor, kojim „lopovi" opravdavaju sami sebe?
Ljudi
kad se nađu u „prilici“, pokažu svoje pravo lice. Maske padaju!
Osoba
s čvrstim uvjerenjima se neće promijeniti, zato što su se promijenile okolnosti.
Kada su prave vrijednosti usađene u tebe, kada ih istinski živiš i vjeruješ u
njih, nećeš ih gaziti zbog prilike za brzim napretkom u karijeri, zbog više
novca na bankovnom računu, zbog titule.
Nećeš
prevariti partnera, jer ste trenutno u zategnutim odnosima pa ćeš mu se tako „osvetiti“.
Nećeš
susjedu baciti otpad u dvorište, jer je ovaj tjedan on na putu, a tebi je reciklažno
dvorište daleko.
Nećeš
ukrasti, jer te nitko ne gleda i proći će ti neopaženo.
Nećeš
nekog istući ili povrijediti, jer si jači ili vas je više.
Nećeš
podmetati nogu i svoje greške pripisivati drugima, jer si na poziciji koja ti
to omogućava.
Nećeš
podcjenjivati i vrijeđati, jer taj na koga si se obrušio, šuti i neće ti
uzvratiti.
Nećeš
uzdizati sebe, ponižavajući druge, jer imaš „titulu“ i „poziciju", a netko
drugi nema i nemoćan je.
Ako je
netko spreman nauditi drugom ljudskom biću, zbog vlastite koristi ili
zadovoljstva, nije to učinio zbog prilike. Nemojmo se zavaravati! Učinio je to
naprosto zato, što je bezosjećajni, sebični gad. Zato što je netko jednom,
gadno zeznuo u odgoju! Prilika ne čini lopova. Ona samo skida maske.
Ne bi
svi bili "lopovi" da imaju priliku za to!
Postoje
ljudi, koji zaista vjeruju da se uspjeh može postići trudom, radom i bez leševa
po kojima će gaziti. Koji će dati sve od sebe i pokušavati dok god svojim
rukama ne prokopaju put do cilja.
Postoje
ljudi, koji nikada neće prevariti partnera koliko god se razočarali. Bit će fer
čak i kad druga strana to ne zaslužuje. Prekinut će jedan odnos, prije
nego što počnu drugi. Ne zbog altruizma i naivnosti. Nego zbog poštovanja prema
svemu što je nekad bilo. I
poštovanja prema sebi samome.
Postoje
ljudi, koji će i u svađi ostati dostojanstveni! Koji će izgubiti živce, ali ne
i argumente. Koji neće vrijeđati i ponižavati.
Postoje
ljudi, koji neće zvati policiju, čak i kad se proslave rođendana najbližeg susjeda,
oduže do jutra. I neće sljedeće jutro u 6:30, namjerno šetati po stanu u štiklama, samo da ga izlude i „osvete
se“.
Postoje
i oni, koji će vratiti kuvertu s novcem. Neće je zadržati, iako nitko ne zna da
je kod njih.
Postoje
oni, koji neće niti fizički, niti psihički povrijediti ikoga. Jer
imaju razvijen osjećaj empatije.
Postoje
oni, koji neće svoj ego hraniti vrijeđanjem kolega. Koji neće svoju poziciju
dokazivati ponižavajući podređene. Koji vjeruju da će ako pomognu kolegama da
dođu do svojih ciljeva i te kolege pomoći zajedničkom ostvarenju cilja. Da će
kada nagrade ljude za dobar posao, ti ljudi ponoviti dobar posao. Postoje oni,
koji vjeruju, da će afirmativnim stavom, izvući iz ljudi više nego negativnim.
Postoje
ljudi, koji znaju da njihove reakcije govore više o njima, nego o drugima.
Jer
postoje ljudi, koji imaju u sebi vrijednosti do kojih drže. Koji imaju savjest.
Znam takve!
Postoje
i oni drugi! Oni će reći: „Nije do mene! I ti bi tako! Prilika čini lopova!“
... „lopov“ nađe priliku.
S APortala
Primjedbe
Objavi komentar