Želiš li izmišljati život ili ga živjeti?

Vjeruješ li u bajke?

Da su sve „princeze“, naprosto idealne? Vjeruješ li, da im je kosa, uvijek savršeno valovita? Da kad se umiju, ne speru s lica one privlačne obrve, trepavice i olovkom zadebljane usne? Da njihovi „prinčevi“, bez zadrške, spuste dasku na wc školjki  i da baš uvijek otvore vrata, uz blagi naklon? Vjeruješ li, da su im djeca uvijek poslušna? Da nikada, ne trebaju podići glas na njih? Da ih druge kolege „prinčevi“ i „princeze“, nikada ne izlude i da se baš svaki ponedjeljak, uz osmijeh ustanu iz kreveta uz uzvik: „Ja obožavam svoj posao!“?

 Vjeruješ li, da su im kuće uvijek brilijantno čiste? Da im nikad ne promakne mrlja na podu? Da svakodnevno izlaze na večere i da nikad ne pojedu nezdravi sendvič, u pidžami uz TV? Vjeruješ li da im svaki izlazak bude turbo zabavan i da nikad ne požale što nisu ostali kod kuće? Vjeruješ li da su uvijek dobre volje i da nikada nemaju loš dan, kada im se ne da ustati iz kreveta? Zaista vjeruješ u celofan umotanu priču, provučenu kroz bilijun filtera i uz pred ogledalom, unaprijed namontiran smiješak?

Da se razumijemo, nemam ništa protiv bajki.

Znam da „živjeli su zauvijek sretno", ne znači:

 da nikada nisu imali hunjavicu,

da im nije nestalo slike na tv-u, baš kada je pao zadnji gol u produžetku utakmice,

da im šef nikada nije ustao na lijevu nogu,

da nisu prolili crno vino na najbolju haljinu...

Znam da postoji i taj neispričani dio, koji ne diže čitanost i zbog toga se prešuti. Znam i da su oni, ispričani dijelovi, uljepšani. Zato nema smisla uspoređivati živote s bajkama. Stvarne likove s izmišljenima. Nema smisla filtrirati život zbog drugih.

Što uostalom ako  uspiješ uvjeriti ljude da živiš bajku, kada ti znaš da im prezentiraš laž?

Svatko može fingirati život. Budi dovoljno hrabar i živi ga.

Ne očekuj od njega i  ljudi u njemu, da neprestano budu savršeni. Da ti uvijek budeš savršen.

To nije život. To je Instagram priča. Ona ovisi o lajkovima i mora biti retuširana.

Život ne mora.

Neće biti gori, jer ga živiš bez potrebe da zadiviš publiku. Neće, ako si ti zadovoljan svojim izborima. Neće biti niti bolji, ako se namontiraš uz zalazak sunca i vrisneš da te svi čuju: „Život je lijep". Neće, ako te tuga rastura iznutra, a osmijeh je tu samo da zadivi druge. Ako je lažan.

Život je mješavina sreće i tuge! Naprosto zato, jer je život.

Sreća jeste stvar izbora, ali i splet okolnosti koje ne ovise uvijek o tebi.

Možeš biti sretan kao nikada do tad, pogodit će te nečija nenadana bolest, nepravda ili laž.

Možeš biti najtužniji na svijetu, razvući ćeš osmijeh kad te onaj netko zgrabi s leđa i zagrli, onako iz čista mira.

Život je stalna mijena i zaista jeste lijep!

Kada ga živiš, umjesto što gubiš vrijeme da ga fejkaš. 

S APortala