Uvijek će biti onih kojima nisi po volji. Bitnije od toga, da se uskladiš s njima, je da se uskladiš sam sa sobom.
Sjećam se, davno je to bilo, brat i ja bi sjedili na podu sobe, i slušali glazbu. On bi izabrao ploču, a ja bih trebala pogoditi bend, pjesmu i album. Nije bilo nikakve nagrade, osim za život, enciklopedijski stečenog znanja o heavy metalu i sličnim žanrovima. Takve “edukacije” su dovele do toga, da postanem njegov mali klon, po pitanju glazbenog ukusa.
Sjećam se, i kako sam zbog toga, u osnovnoj školi, pokušala natjerati samu sebe da zavolim Madonu. Sve cure su je tada slušale, a za “moje” bendove, nitko, uglavnom, nije čuo. Madona mi nikako nije ulazila u uho, ali me, već tada, naučila puno važniju lekciju, od one glazbene.
Ne mijenjaj se na silu! Uvijek će biti onih, koji će ti se iščuđavati i onih koji će te prihvaćati. Trebaš biti svoja!
Sjećam se, kako jesam ostala svoja, kada su u srednjoj školi, moji frendovi po glazbenom ukusu, znali kupiti bocu jeftinog vina. Sjeli bismo na “Kapetansku” i mlatili praznu slamu. Iako bih ponekad znala popiti pivo, kiselo vino nisam voljela i nije me bilo sram odbiti.
Sjećam se, kako sam probala pušiti, ali nisam osjećala nikakvo zadovoljstvo uvlačenjem dima. Više neugodu i grebanje u plućima. Nije mi smetalo, biti jedina koja to ne radim.
Sjećam se i da sam bila jedna od rijetkih, u bijeloj majici, na koncertu Iron Maiden-a.
Sjećam se kako bih se svađala s onima koji osuđuju, na vjerskoj, rasnoj ili nacionalnoj osnovi. Iako sam bila u manjini.
Sjećam se, kako sam se odbila dodvoravati i kako sam dala otkaz, jer sam vjerovala da moj rad treba govoriti više o meni, od lizanja nečijeg dupeta.
Mogla sam se truditi uklopiti, biti cool po tuđim mjerilima i slijediti ih slijepo. Mogla sam kupovati trendi krpice i slušati “in” glazbu. Mogla sam nositi crne traperice, majicu i martensice usred ljeta. Mogla sam se ulizivati. Mogla sam šutjeti kad maltretiraju drukčije.
Mogla sam biti ono, što su neki htjeli da budem. Mogla sam odbaciti svoje, interese, želje i snove.
Mogla sam biti jedna od istih. Istom se diviti, isto se oblačiti, isto razmišljati, imati iste predrasude, ista uvjerenja i ideale.
Umjesto toga, okružila sam se onima koji u razlike, nisu upirali prstom, koji su ih naučili prihvaćati, koji me nisu sputavali. Prihvatila sam i ja njih, sa svim njihovim sličnostima, vrlinama, manama, slabostima i razlikama. Bili smo jedni drugima podrška u strahovima, liječili si međusobno rane. Dijelili želje i snove.
Bili smo isti, a svaki od nas je bio različit. Bili smo svoji.
Uvijek će biti onih kojima nisi po volji. Bitnije od toga, da se uskladiš s njima, je da se uskladiš sam sa sobom.
I da negdje usput, pri tom, ne izgubiš sebe.
Primjedbe
Objavi komentar