Danas, više nego ikad, treba cijeniti dobre ljude.
Došla su, ta neka vremena, u kojima lijeni diktiraju tempo, neuki vode glavnu riječ, a dupelisci su
društveno prihvatljivi. Jer su snalažljivi.
Došla su vremena, u kojima su vrijedni glupi, a dobri ludi i naivni.
Izvrnute vrijednosti, obrnuta vjerovanja. Sile te, da se na to navikneš.
Prilagodiš. Da ti postane normalno. Da se rugaš, podcjenjuješ nečiju dobrotu
ili da ju uzmeš zdravo za gotovo. Da zaboraviš ljude, koji su ti nesebično
pomagali, onda kada ti više ne budu trebali. Da dalje od sebe ne misliš!
Kažu, kod nas u Dalmaciji:
Budi dobar, poij g...o!
Vidiš tome, oko sebe, hrpu dokaza;
U mladom kolegi,
kojem si pomogao, a on je zaboravio gdje i od koga je učio.
U prijateljevom
susjedu, kojemu je bolesno dijete vozio u bolnicu, a sada mu on za proslave,
zove policiju.
U roditeljima koji sebe
za djete daju, a ono ih se sijeti samo kad mu trebaju.
U onima kojima daš
prst, a zamjeraju ti što nisi dao cijelu ruku.
U onima, koji
drsko, uzimaju od dobrih ljudi, a onda sve to olako zaborave.
Vidiš potvrdu tome,
u svima onima, “kratkog pamćenja”.
Ali znaš, kako se u prirodi sve ciklički vrti!
I da nisu virusi, ono što će nas dotući. Dotući će nas ljudska zloba,
pohlepa, nezahvalnost. Dotući će nas ogovaranje, spletkarenje, podmetanje nogu,
ravnodušnost. Dotući će nas sebičnost, površnost i ljubomora.
Dotući će nas, najviše od svega, ljudi bez grižnje savjesti!
A protiv toga dezinficijensi i maske ne pomažu.
U vremenima, kad nas uče na distancu, otuđivanje i stavljanje maski, iskren
čovjek, “bez maske” na licu, postao je rijetkost.
A rijetke vrste, treba zaštiti. Čuvati!
Dobar čovjek ne može protiv sebe, čak ni kad pojede g...o. Kao što,
uostalom, ni zao to ne može.
I to ne zato što se u prirodi sve ciklički vrti i nekako dođe na svoje.
Nego zato, što navečer, svatko od nas ostane sam sa sobom i svojom
savjesti.
A onda; mir u duši ili osjetiš ili ne!
Primjedbe
Objavi komentar