Možeš i točka

Nedavno mi je prijateljica saopćila kako razmišlja o hijaluronskim filerima! „Hija- što?“ zastanem glupo. "Hijaluronski filer! To je prirodno! Nije poput silikona! Hijaluron se otapa! Traje 4-6 mjeseci! Iskreno, moram se popraviti za posao!“ nastavi ona ozbiljno. „Ako izgledaš istrošeno, rješavaju te se! Lako tebi kad si ti mladolika i zaboli te guz! Mi ofucane moramo! “ „Ja mislila, da te se rješavaju ako ne radiš posao kako treba! Po čemu si ti istrošena?“ „Po svemu. Na meni se vidi! Lako tebi, ti izgledaš k'o avangardna teenage- erica !“ Nemam ništa protiv hijaluronskih filera! Imam protiv razloga, zbog kojih to čini. Takvo što treba učiniti zbog sebe! Zato što to zaista želi. Nipošto zato što tako mora! Možemo se mi busati u prsa emancipacijom i ravnopravnošću spolova, ali nismo se pomakli baš daleko u stoljeće, dva. Moraju li muškarci zbog posla na dijetu ili depilaciju prsa? Tko je taj koji će njima suptilno objasniti da su "istrošeni"? Da trebaju por

Odnosimo li se prema svojoj djeci previše zaštitnički? Činimo li im time uslugu ili im dugoročno štetimo.  Od vrtića slušam roditelje, koji ne uvažavaju odgajateljice, a kasnije niti učitelje. Istina, teško se suočiti sa činjenicom da su nama najdraža bića, možda neposlušna. Ne uče! Imaju poremećaj pažnje!  Ali uzmimo samo za trenutak, mogućnost da je odgojateljica ili učiteljica u pravu. Pomažemo li našem djetetu, ignoriranjem problema?  Djeci, osim ljubavi i zabave, trebaju i jasno definirana pravila. Treba im vodstvo! Popustljivim roditeljstvom, vodstvo prepuštamo njima. Oni su ti koji vladaju svjetom. Naravno da onda nailazimo na problem, kada dođu u zajednicu gdje trebaju sljediti pravila. I umjesto, da tada shvatimo gdje smo pogrješili, mi ih pravdamo, kriveći odgojatelje/ učitelje/ trenere!  Kada ispred djeteta pričate  loše o učiteljici, kriveći je za teški programski sadržaj, loše vladanje i loše ocjene svoje djece, rušite li tako njen autoritet,  a vašem

Od kad sam stupila na Portugalsko tlo bila sam u transu! Sve do recepcije. Pričam 4 strana jezika i zahvaljujući njima snalazim se na još nekoliko! Prijava na recepciji u centru Lisabona je izgledala otprilike ovako: „Hallo, do you speak English!“ „Não! Português!“ „Parla Italiano?“ Kontam si, sličan je. Znat će. „Não! Português!“ „Sprechen Sie Deutsch?“ ne odustajem naivno. „Não! Português!“ Nisam više pokušavala! Izvadim osobnu i pokažem ključeve. „OOO chaves!“ „Sim, sim chaves!“ odgovorim sretno na  tečnom portugalskom, Od tog trena ljubav je rođena! Nakon 10ak dana u Portugalu progovorila sam portugalski! I pod tim ne mislim samo „Bom dia! Obrigado (a)! Por favor!“  Moram priznati da taj prisilni, ubrzani tečaj ima smisla! No nemojte brinuti zbog jezičnih barijera. U Portugalu ih nema. Ljudi će s vama veselo razgovarati dok jedete Pastel de nata i pijuckate Ginjinhu! Toliko su susretljivi da će vam, ako ne znaju jezik objašnjavati i ru

Da mu dopustim, moj sin bi mogao gledati You-Tube na mobitelu, 24 sata na dan. Svakodnevno! Popustim u pravilu jedino kad sjednemo u auto i krenemo na put! Svaki put se razveseli mogućnosti neograničenog interneta. I svaki put se na putu svađamo kad mi treba vratiti mobitel! Vraća mi ga, naime, u pravilu nakon prijeđenih 2 km! Molim ga i kumim da još malo gleda Mudju ili koga već, ali ne! On će radije svakih minutu i pol pitati gdje smo i koliko još ima. Svakih 15 minuta, uz jecaj promuca kako smo ga lagali i da „to gdje putujemo“, nije blizu! Put od stotinjak kilometara zna se činiti kao stogodišnje putovanje! A nekada to zaista i postane. Obožavam svog muža! Dugo smo skupa, a ja ga volim kao i prvog dana. Ali kako taj čovjek zna izluditi druge, to svijet nije vidio! Njih dvojica u istom automobilu i zabava je zagarantirana. „Stani na benzinsku, blizu si rezerve!“ blebnem naivno, jednom na autoputu. Kao da ga ne znam! „Ma što ti je, nećemo sad gubiti vrijeme, treba iskoristiti

Pisanje je moj ispušni ventil već godinama. Velik broj mojih tekstova se nalazi u bilježnicama i  nemam ih namjeru prebacivati na blog. Zasada.  Blog sam u ovom obliku počela pisati davno prije, na jednoj drugoj domeni. Čitate li ona sitna slova kad nešto instalirate ili otvarate? Moram priznati da ja ne čitam! Stiskala sam tako jednu hrpu "o.k." i drugu "I agree" i otvorila tadašnju domenu. Prolazilo je vrijeme. Pisala sam kad god bih imala potrebu. Otvorila s vremenom i F-book stranicu. Nakon velikog broja napisanih tekstova, napisala sam jedan, u kojem sam, ne razmišljajući, spomenula stanoviti trošarinski proizvod. Kako je iste, zabranjeno "oglašavati" to je ujedno bio kraj mog tadašnjeg bloga i F-book stranice. Na takvo što sam pristala, stišćući jedan od "I agree". Bez upozorenja i prilike za "drugom šansom", tadašnja stranica i domena su  blokirane.  Znam, glup potez nekoga tko radi u tvornici