Nedavno mi je prijateljica saopćila kako razmišlja o hijaluronskim filerima!
„Hija- što?“ zastanem glupo.
"Hijaluronski filer! To je prirodno! Nije poput silikona! Hijaluron se otapa! Traje 4-6 mjeseci! Iskreno, moram se popraviti za posao!“ nastavi ona ozbiljno.
„Ako izgledaš istrošeno, rješavaju te se! Lako tebi kad si ti mladolika i zaboli te guz! Mi ofucane moramo!“
„Ja mislila, da te se rješavaju ako ne radiš posao kako treba! Po čemu si ti istrošena?“
„Po svemu. Na meni se vidi! Lako tebi, ti izgledaš k'o avangardna teenage-erica!“
Nemam ništa protiv hijaluronskih filera! Imam protiv razloga, zbog kojih to čini. Takvo što treba učiniti zbog sebe! Zato što to zaista želi. Nipošto zato što tako mora!
Možemo se mi busati u prsa emancipacijom i ravnopravnošću spolova, ali nismo se pomakli baš daleko u stoljeće, dva. Moraju li muškarci zbog posla na dijetu ili depilaciju prsa? Tko je taj koji će njima suptilno objasniti da su "istrošeni"? Da trebaju poraditi na sebi? Da su im se gumbi na košulji (u predjelu trbuha), dobrano raširili? I koga je za to uopće briga ukoliko imaju rezultat iza sebe.
Za ženu nije dovoljno da je stručnjak u svom poslu, ona mora zalediti godine. I to će joj se bez ustručavanja i seksistički dati do znanja. Ona mora biti i stručna i oku ugodna.
Možemo se mi ljutiti na ovakve stvari, možemo se pretvarati da ne postoje, boriti se protiv njih ili se prilagoditi, činjenica je da se još uvijek nismo izborile da budemo "iste".
Ne povlaštene, samo da imamo istu mogućnost dokazivanja i napredovanja.
Primjedbe
Objavi komentar