Muke po roditelju

Odnosimo li se prema svojoj djeci previše zaštitnički? Činimo li im time uslugu ili im dugoročno štetimo. 

Od vrtića slušam roditelje, koji ne uvažavaju odgajateljice, a kasnije niti učitelje. Istina, teško se suočiti sa činjenicom da su nama najdraža bića, možda neposlušna. Ne uče! Imaju poremećaj pažnje! 

Ali uzmimo samo za trenutak, mogućnost da je odgojateljica ili učiteljica u pravu. Pomažemo li našem djetetu, ignoriranjem problema? 

Djeci, osim ljubavi i zabave, trebaju i jasno definirana pravila. Treba im vodstvo! Popustljivim roditeljstvom, vodstvo prepuštamo njima. Oni su ti koji vladaju svjetom. Naravno da onda nailazimo na problem, kada dođu u zajednicu gdje trebaju sljediti pravila. I umjesto, da tada shvatimo gdje smo pogrješili, mi ih pravdamo, kriveći odgojatelje/ učitelje/ trenere! 

Kada ispred djeteta pričate  loše o učiteljici, kriveći je za teški programski sadržaj, loše vladanje i loše ocjene svoje djece, rušite li tako njen autoritet,  a vašem malom anđelu dajete poticaj da se nastavi tako ponašati? 

U divnom tekstu na temu odgoja, koji sam nedavno čitala,  jedna terapeutkinja je rekla: "Djeci moramo dati ono što im treba, a ne ono što žele!" 

Savršeno! 

Grlite se, smijte, ljubite, čitajte, igrajte... 

naprosto, volite se! Svakodnevno! Ali učinite im uslugu i naučite ih i pravilima, odgovornosti, neovisnosti, suosjećanju i poštovanju! Nemojte im tražiti opravdanje, sljedeći put kad pogriješe. Ako je djete pogriješilo, treba se suočiti s posljedicama svoje greške! 

Najlakše je popustiti i reći; "Ma bitno je da si ti meni sretan/sretna!" 


I sama bih to učinila milijun puta. Ali je li sve što ih u određenom trenutku čini sretnim, dobro za njih? Mogu li oni sami o tome donijeti odluku ili imaju pravo na to da netko iskusniji, odluči za njih. Jer bitno je da odrastu u  sretnu osobu! Napravite rez! Makar ih u tom trenu rastužili ili uplakali. 

Svi želimo da naša djeca budu sretna! Ne želimo ih vidjeti tužne i učinit ćemo sve za osmjeh na njihovom licu! 

Poanta je da prepoznamo njihovu dogoročnu, umjesto sreće u datom trenutku!