Preskoči na glavni sadržaj

I tako je počelo...


















Pisanje je moj ispušni ventil već godinama. Velik broj mojih tekstova se nalazi u bilježnicama i  nemam ih namjeru prebacivati na blog. Zasada. 

Blog sam u ovom obliku počela pisati davno prije, na jednoj drugoj domeni.

Čitate li ona sitna slova kad nešto instalirate ili otvarate? Moram priznati da ja ne čitam! Stiskala sam tako jednu hrpu "o.k." i drugu "I agree" i otvorila tadašnju domenu.

Prolazilo je vrijeme. Pisala sam kad god bih imala potrebu. Otvorila s vremenom i F-book stranicu. Nakon velikog broja napisanih tekstova, napisala sam jedan, u kojem sam, ne razmišljajući, spomenula stanoviti trošarinski proizvod. Kako je iste, zabranjeno "oglašavati" to je ujedno bio kraj mog tadašnjeg bloga i F-book stranice. Na takvo što sam pristala, stišćući jedan od "I agree". Bez upozorenja i prilike za "drugom šansom", tadašnja stranica i domena su  blokirane. 

Znam, glup potez nekoga tko radi u tvornici spomenutih proizvoda i zna da se ne smiju reklamirati. Nisam dobila priliku da spasim tekstove i zbog toga mi je beskrajno žao.

No što je tu je!

Žao mi je što blog i F-book stranica, neće imati kontinuitet, ali sve ima svoje zašto!

Mogu plakati za ugašenom stranicom ili krenuti dalje. Odlučila sam, idem dalje! Novi počeci nekad su tu s razlogom. 

Primjedbe