Ima tih nekih
dana, kada ti je svega dosta!
Pa kriviš retrogradni Merkur, Boga, višu silu, južinu...
A možda nije
ni retrogradni Merkur, ni Bog, ni viša sila...
...najmanje
južina!
Možda ti je, jednostavno dosta!
Dosta ti je
toga, da se za pregled naručiš u 3 mjesecu, a na red ćeš doći u 12.
Da plaćaš
zdravstveno, a za sve te šalju privatno.
Da ti treba
veza:
za vrtić,
za školu,
za posao,
za doktora...
Dosta ti je
namještenih natječaja.
Bezočnih
laži, ulizivanja i vrijeđanja.
Dosta ti je prijetvornih
ljudi i jeftinog self marketinga.
Dosta ti je onih
koji ljubav mjere novcem.
Dosta ti je i
sebičnih i razmaženih i nezahvalnih.
Onih koji
zaseru i nikad se ne ispričaju.
Dosta ti je fiktivnih
imovinskih kartica i korona virusa.
Samoprozvanih
gurua, lažnih psihoterapeuta i nadriliječnika.
Dosta ti je „melodrame“,
uvijek istih režisera.
Dosta ti je
licemjera.
Dosta ti je
toga da si pristojan, prema onima koji to ne zaslužuju!
Dosta ti je
čekanja da konačno dođeš „na red“. (Možda
ti je najviše od svega, toga dosta. Dosta ti je čekanja!)
Što ako je to, sada zaista to? Što ako ih sve vrišteći pošalješ u onu stvar? Što ako umjesto, da paziš na njihove osjećaje, za promjenu pripaziš na svoje? Hoće li te čudno
gledati? Hoće li te pitati, što ti je „odjednom“? Treba li te uopće biti briga?
Bit ćeš 300 kg lakši. Osjećaš kako se trebaš osloboditi tog utega u sebi. I da
je to pravi put.
A opet...
možda sve to tako treba biti. Možda je samo takav dan. Nije do njih, do tebe
je! Zbog retrogradnog Merkura, Boga ili južine...
Možda već
sutra Venera bude u Vagi, puhne bura...
Možda bude
sasvim običan, dosadni petak i zaboraviš na sve.
Primjedbe
Objavi komentar