Krajnosti nisu dobre a ovih su dana dosegle vrhunac

Krajnosti nisu dobre!

Gledam ih ovih dana.

Gledam kako jedna od njih, stvara paniku.

Najavljuje apokalipsu.
Konačni kraj!
Njeni pobornici hrle u trgovine. Tuku se za zadnje brašno. Gaze sve pred sobom. Opustošuju police. Stvaraju zalihe za nuklearni rat. Kućne apoteke su im opskrbljenije, od prosječne ljekarne.
Gledam i ne vjerujem!

Druga krajnost se izruguje, smije, govori kako se paničari, zbog obične gripe. Tvrde da je sve medijski prenapuhano. Boli ih briga jer su mladi, zdravi. Umiru samo stariji, kronični i teški bolesnici...

Oni to nisu i neće mijenjati svoj život, svoje navike, zbog nekakvog virusa.

Izlazit će.

Organizirati zabave.

Ići u trgovačke centre.

Teretane.

Kafiće.

Restorane.

Propustiti subotnju špicu? Lijepo je vrijeme! Ne dolazi u obzir!

Prvo kavica, a onda samoizolacija! Selfie, happy face, filter ili dva, desetak hashtagova #životudobacorone#samoizolacija#myass#maybe#later#. Ako nije na Face-u, nije se dogodilo!

Što ih briga, je l' tako? U pravu su? Njihov život! Njihova stvar!

Ali nije njihov život. Nije samo njihova stvar. Jer nisu oni stari, jer nisu oni kronično bolesni, jer ne boluju oni od teških bolesti... A svojim ponašanjem, ugrožavaju sve one koji to jesu!

Koliko sebičan moraš biti?

Koliko neodgovoran?

Koliko kratkovidan?

Koliko zločest?

Više nije riječ „samo“ o bolesti. Riječ je i o kolapsu više gospodarskih grana. Riječ je i o ekonomskoj krizi, koja će biti sve veća, što duže ovo potraje. Što neodgovorniji, sada budemo.

Ljudi likuju. Smiju se i rugaju. Lijenim Dalmatincima, pohlepnim ugostiteljima, beskrupuloznim hotelijerima. Ne shvaćaju da ti hotelijeri i ugostitelji imaju svoje dobavljače. Da dobavljači imaju svoje proizvođače. Da proizvođači, dobavljači, ugostitelji i hotelijeri plaćaju doprinose, trošarine, poreze. Da taj novac ide u državne službe. Da se radi o svima nama! Ljudi ne shvaćaju da smo svi povezani. Nije samo „crkla krava u susjedovom dvorištu“. Vrijeme je da se prestanemo smijati. Jer krave su počele umirati i s ove strane ograde!

Krajnosti nisu dobre. Nikada!

Ljubomora u vezi i pretjerana kontrola, jednako su loše kao i „svatko ima pravo na svoj život" stav!

Pretjerana popustljivost roditelja, dovodi do istog rezultata kao i strogi, vojnički odgoj!

Ultra lijeve opcije, osnivale su gulage. Ultra desne, koncentracijske logore.

Krajnosti se ne suočavaju s problemom. Ne traže za njega rješenje.

One bježe od njega.

Skrivaju se!

One problem ignoriraju, umanjuju ga, rugaju mu se.

Vjeruju da su najpametnije, ne sagledaju alternativne opcije i ne priznaju da griješe.

Misle, da će problem, sam od sebe nestati.

A neće!

Varaju se!

Ali krajnosti to ne razumiju! Nikad neće!

Nadam se, da nismo svi takvi!

Sada, više nego ikad, trebamo razum! Trebamo zajedništvo! Trebamo pozitivne, savjesne i dobre ljude da prevladaju.

Onim drugima...

Treba pokazati da smo iznad toga! Da smo bolji!

S APortala