Možeš i točka

  S.D.B. ima 21 g. Odrasla je u situiranoj obitelji, s roditeljima koji su zaradili milijune i “sve su joj pružili”. Zadnja veza joj je propala, kada je njezin dečko, kupio par dizajnerskih cipela, koje se njoj nisu svidjele.   Sada traži dečka, koji , osim što bi trebao, (pretpostavljam), imati   dobar ukus za cipele, neće biti prestrašen njezinim bogatstvom. Želi da je može razmaziti i biti u korak s njezinim luksuznim životom.   Njezin “budući   izabranik” ne smije kupovati u trgovinama   brze mode.   Važni su joj njegovi pokloni.   Iako cvijeće i čokoladice smatra otrcanim, “buket”   za 400 funti, već bi pokazao da mu je stalo. Ne bi se trebao ustručavati trošiti novce na nju i obasipati je raznim poklonima.   I ona će to uraditi za njega.     Nije važno što dečko radi, samo joj je bitno da nije lijen i nezaposlen.   Iako, nekako sumnjam, da bi joj referent u osiguravajućoj kući npr.,   mogao kupiti buket po njezinim standardima, a i cipele koje nosi bi vjeroj

  Kad su prijateljstva u pitanju , stvari su poprilično jednostavne. Ili bi takve, barem trebale biti. Sretneš nekog tko ti “klikne”. Volite iste ili slične stvari. Vrijeme s njim/njom ti prođe u trenu i nikad ti ga dosta. Dijelite veselja, radosti, tuge, dosadu i presing. Ne trebate se pravdati jedno drugome za loš dan (dane), krivi tonalitet glasa, tišinu, blebetanje, neuspjele šale ili nedostatak slobodnog vremena. Razumijete se! Nadopunjujete! Uletite ili se maknete kad treba. Veseliš se zbog onog drugog i kada je tebi loše. Tužan si, ako mu ne možeš pomoći i onda kad je tebi dobro. Nema potrebe da glumiš. Pretvaraš se da si netko tko nisi uopće, ili ne možeš biti u određenom trenu! I tako bi trebalo funkcionirati. U onim pravim, iskrenim prijateljstvima- muškim ili ženskim. Ili muško-ženskim. Mi žene, često volimo reći, kako su muška prijateljstva površna! Nemaju dubine. Velikih, misaonih razgovora. Pretjeranih emocija. Ali... Kod njih je tako kako jeste. To što kažu je

  Prije nekoliko dana, umrla je moja baka. Nije bilo iznenada. Nije bila teško bolesna. Jednostavno je zaspala. Znam da je tamo gore sretna! Poznavajući nju, vjerojatno prepričava novosti, svima onima, koji su otišli davno prije nje. Ili se nezaustavljivo prisjeća. Gledam tatu. Volio ju je. Volio je svoje roditelje. Onako, kako to više, ne viđamo često. Učila sam od njega. Svakim danom. Samo da ga gledaš, od tog čovjeka možeš naučiti više, nego iz tisuće tuđih priča. Još učim! Moj oslonac Nemam većih uzora od njega i mame. Te neke “nove” i moje generacije, često zamjeraju svojim roditeljima i revolucionarno mijenjaju odgojni princip, kad sami postanu roditelji. Ili su bili prestrogi, ili su premalo sudjelovali, ili nisu pokazivali emocije, ili su ih “davili” pažnjom, ili im nisu bili “prijatelji”.. i onda kada ih vole, nalaze mane i znaju da   mogu bolje od njih. Ja nemam što zamjeriti. Ja se nadam, da sam od svojih naučila. Ne bih ništa mijenjala. Sve je bilo baš kako je t

Ne vjerujem u teoriju da se muškarci boje pametnih žena! Da onda kada biraju, biraju lijepu, ali ne nužno i pametnu ženu. Jer će ona inteligentna, imati veća očekivanja, jer će u njoj vidjeti  “suparnika”, jer će mu zbog toga patiti ego. Jer... jer... Možda...  Iako ne! Ne vjerujem. Ja sam žena, ali evo kako ja to vidim. Naravno da mi je (nekada kad sam izlazila) bilo bitno, da mi se netko fizički svidi. Da me privuče. Da ima “ono nešto”. Nemojmo biti licemjerni! Većinom jesmo takvi! Ali za ozbiljnu vezu, nije bitno samo i jedino to. Bitan je cijeli paket. Ne mogu zamisliti da bih bila, s (meni) fizički privlačnom osobom, s kojom nemam o čemu razgovarati. S kojom ne dijelim zajedničke interese. S kojom nemam slična ili ista uvjerenja. Koja je hladna i proračunata. Moji “prohtjevi” nisu nužno univerzalni. Muškarac s kakvim bih ja izašla, možda nekim drugim ženama ne bi bio ni na kraju poduže liste. Nisam bila od onih, koje su zanimale imovinske kartice, popis nekret