Ne možete proći ispit na faksu i "visi" vam godina? Imate problem s partnerom? Gnjavi vas poslodavac? Suočeni ste s dijagnozom? Logično je da ćete prvo pomisliti na limunadu i kako se sve događa s nekim "višim" razlogom! Ili baš i ne?
Svaki osjećaj tuge ima svoje faze! Već sam pisala kako mi je prije desetak i nešto više godina, dijagnosticirana bolest, o kojoj tada, ništa nisam znala! I da, bila sam uplašena. Pa tužna! I onda strašno, strašno bijesna! Htjela sam nešto razbiti od količine bijesa koja je kipjela u meni. Sve sam uvijek radila po pravilima. Bila dobra kćer, sestra, susjeda, prijateljica, djevojka, učenica, studentica. Vrijedna i savjesna djelatnica! Čak i kad sam saznala dijagnozu, iz ordinacije sam trčala u popodnevnu smjenu, da kolegica ne ostaje prekovremeno! Iz moje perspektive, imala sam sve pravo na ljutnju!
I onda konačno " Zašto baš ja?", ili ti faza samosažaljenja!
Svaka od faza je trajala neko vrijeme i pomogla mi da dođem do faze prihvaćanja! Sjednem sama sa sobom, popijem konačno tu j..enu limunadu i kažem: "O.K. To bi sad bilo to! Plakala si, vikala, lupala! Bori se! Probaj biti iznimka koja potvrđuje pravilo. Što možeš izgubiti? Dobiti možeš puno!"
I da, sve ove faze sam prolazila i ranije i kasnije u životu, u teškim trenutcima! Jedino se intenzitet osjećaja i trajanje svake od faza, razlikovao od težine situacije! Ono u što sam sigurna, jeste samo, da se nijednoj od faza, ne smiješ prepustiti i pustiti da potraje!
Do limunade i do nekakve šire slike i perspektive svega, dolazila bih tek puno kasnije!
U trenutku dok se loše stvari događaju, teško je vidjeti dobro koje se iz toga rađa! Toga postanemo svjesni kasnije!
Kolegica, zbog koje sam ravno nakon dijagnoze, trčala na posao, je spletom okolnosti, prva kojoj sam za bolest rekla! Grizla sam usne i sprječavala suze da krenu od ordinacije do posla. A onda su same od sebe, krenule pred njom. Prva je koja me je zagrlila i rekla isplači se! A baš to sam i trebala! Da mi je tada ponudila priču kako se sve događa s razlogom, možda sada ne bi bila jedna od mojih najboljih prijateljica! I od tad na dalje, jedna je od onih kojoj se najlakše povjerim! Iako je zbog posla, odselila prvo u drugi grad, a onda i državu, nije ništa manje moja nego tad!
Na poslu, koji je u početku bio posao iz snova, a onda se pretvorio u noćnu moru, zbližila sam se s dragim poznanikom! Koji mi je nakon toga postao najbolji prijatelj i suprug!
To su samo 2 moja primjera!
Neće iz svake tuge niknuti prijateljstvo ili ljubav. Ali iz svake ćete, makar izaći jači! I zato ako trenutno imate problem... ljutite se, plačite, budite tužni. Imate pravo na to! A kad konačno dođete u zadnju od faza, zgrabite tu limunadu i nazdravite nekim novim šansama!
Primjedbe
Objavi komentar