Nisam imala nesretnih ljubavi. Onih koji su počinjale vatrometima i završavale žrtvama. Epskih! Nekako su sve bile mirne i pitome. Možda i dosadno obične. Nisam zbog njih više vjerovala u princeze i prinčeve. A ni manje. Nisu me nikad natjerale na ružne riječi. Nisam zbog njih zamrzila muškarce. Niti im prestajala vjerovati.
Ali ne vjerujem u univerzalne
recepte za ljubav. Ne tražim za nju upute u knjigama i na seminarima. Osjetim
je unutra. Bude mi nekako toplo oko srca. Valjda jer tuče brže i jače. Nikad
nisam očekivala scene iz filmova i jeftinih serija. Očekivala sam život! Jer
ljubav nikad nije univerzalna. Ona je uvijek osobna i samo vaša. U ljubavi ste
vas dvoje i scenaristi i redatelji i glavni glumci. Nema remake-a, nečijeg
tuđeg filma. Ne može biti. Jeftine kopije i tako nemaju dug vijek.
Ljubav nisu skupi pokloni. Jer
ljubav je i za one koji novaca nemaju.
Ljubav je „volim te“ iz čista mira.
Držanje za ruku. Skuhani ručak. Zagrljaj s leđa kad se najmanje nadaš i
zbog toga vrisneš od straha. Ljubav je i kava na balkonu i zajedničko farbanje
stana. Ljubav nisu samo riječi. Ljubav su i djela. Ljubav nisu večere u skupim
restoranima. Niti naslikavanje po Instagramima. Ne mjeri se ona brojem objava i tuđih lajkova. Ljubav je kad
prepoznaš da je boli iako šuti. I slušanje kad mu je teško. Kad se razumijete
bez riječi. Ali i kad se riječi krivo shvatite. Ljubav ne treba make up da bi
bila lijepa. Ona je utrka s preponama koje možete skupa preskočiti. Ali i preko
kojih se možete spotaknuti. Ljubav je vaš i njegov loš dan. Jer ljubav ima i
uspone i padove. Baš svaka. I ona iz žutog tiska i iz Andersenove bajke! I u usponima i u padovima ljubav se u 4 zida
živi.
S APortal-a
Primjedbe
Objavi komentar