Vrućine umaraju. Teško dišeš. Kapljice znoja klize niz čelo. Kreneš na more. Misliš, bit će lakše. Turisti su zakrčili ceste. Gužva stvara osjećaj nervoze u donjem djelu tvoga trbuha. Kad konačno dođeš, nemaš gdje s ručnikom. U moru mravinjak. Djeca vrište i skaču oko tebe. Nemaš svoj mir.
Navečer kreneš do grada. Nemaš
gdje parkirati. Ne možeš se probiti do
svog najdražeg šanka. Odlaziš kući. Želiš spavati. Smeta ti buka. Ne možeš!
Ujutro ustaneš popiti kavu. Probijaš se, kroz turističke vodiče s raznobojnim
kišobranima. Baš su sad našli razgledavati znamenitosti. Kad bi bar pala kiša i
rastjerala ih. Ali kad se to dogodi, zakrče puteve prema svim trgovačkim
centrima. Prokleto ljeto! Da se bar vrate tamo odakle su već došli. Jedva čekaš
zimu.
Tada će sve napokon sjesti na
svoje. Sljedećih 9 mjeseci grad će vrvjeti domaćim ljudima, svake subote između
11 i 13. U srijedu navečer, susret ćeš samo svoju sjenu u izlogu zatvorenih
pizza cut-ova. Ali nema veze, bar se nećeš misliti za parking. Neće biti
dosadnih turnira u košarci, nogometu i vaterpolu. Niti glasnih koncerata, od
kojih ne možeš oka sklopiti. Neće biti feštica i štandova koje će priječiti put
do tvog birca. Od kuće do grada trebat će ti 7 minuta. Uključujući i stajanje
za cigarete. Naručit ćeš pelin tonik i prigovarati... pa ničemu. Sad je sve
savršeno. Osim što je prehladno. Već si potrošio 4 metra drva. Možeš se zakleti
da je prošle godine, u ovo vrijeme, bilo upola manje. Bura ti je sinoć toliko
tukla u prozore da ti nije dala spavati. A popodne su oni vlaji, koje imaš za
susjede, slavili neku "vlašku stvar". Nisu ti dali da „ubiješ oko“.
Poslali su ti, doduše, po malom malo mesa i kolača, ali ne mogu oni takvim
stvarima kupiti tvoj mir. Da se bar vrate u selendru iz koje su došli. Sve bi
bilo bolje.
Ili bi bilo jednako loše? Našao
bi ti prijatelju, novog krivca za svoje raspoloženje!
A nije do drugih, vjeruj mi! Do
tebe je!
Mogao si to i drukčije!
Mogao si sjesti u to svoje auto.
Odvrnuti najdražu pjesmu i glasno pjevati dok se kroz gužvu voziš na plažu.
Mogao si naći centimetar svog prostora za taj ručnik, baciti se u more i
plivati s guštom dok te ruke i noge ne zabole. Mogao si s djecom baciti picigin
ili ih učiti skakati salto i bauka. Mogli ste skupa polizati sladoled i smijati
se dok vam se topi niz ruke. Mogao si i samo leći na taj ručnik, namazati se
zaštitnim faktorom s mirisom kokosa i čitati knjigu. Mogao si otići u grad s
ekipom, sjesti na pivu, zabavljati se i biti sretan što tvoj grad napokon živi.
Mogao si i tom vlaji od susjeda, viknuti čestitam i hvala. Makar i bura derala.
Ma možeš i ostati sam u kući kad ti nije do nikoga, ali ne možeš kriviti druge
kad se ponašaš kao šupak.
Nije do Talijana, Nijemaca pa ni
Čeha. Nije sigurno ni do purgera, vlaja i bodula. Ako ti smetaju baš svi,
zapitaj se je li možda do tebe.
S APortala
S APortala
Primjedbe
Objavi komentar