I noga u guzicu je korak naprijed?!

I noga u guzicu je korak naprijed?!

Da, jeste! Nekad ti baš treba ta noga u guzicu, da shvatiš kako si zapeo. Tek kad ti netko, onako svom snagom, zabije tu nogu u dupe, a ti posrneš tijelom naprijed, dok noge ostaju na mjestu, shvatiš da si zapeo u blatu. Noge se ne miču s razlogom. Ne miču se jer si predugo stajao na tom istom mjestu. Stajao si i ukopao si se. Stajao si dok si davao najbolje od sebe i nadao se da će, onaj k'o treba, to primijetiti. Stajao si i kad to nisu primjećivali. Kad su te uzimali zdravo za gotovo. Stajao si, dok su te iskorištavali, naivno vjerujući da se dobro dobrim vraća. Da postoji viša sila, Bog ili karma. Stajao si i kad si naslućivao to stopalo na svom dupetu. Nisi ga preduhitrio i maknuo se. I dalje si se nadao.

Zbog toga si zaslužio, takvu nogu u dupe koja će te probuditi. Trgnuti. Osvijestiti.

Jer...

Ne očekuj da ćeš needuciranog uvjeriti argumentima. On za argumente nije čuo. Ne očekuj da ćeš zaljubljenog u sebe, uvjeriti da ima još dobrih. On sebe previše voli, da bi u druge gledao. Ne očekuj da će od zlog postati dobar. On sebe zlim ne vidi. Ma zaslužio si tu nogu u dupe više od ičega. Da shvatiš da ne možeš mijenjati svijet. Nego sebe. Zaslužio si je da te toliko pogodi, da te iz blata napokon pomjeri. I sad kad su ti se stopala konačno s mjesta pomakla, napravi taj korak naprijed! Ne krivi nogu u dupe, nego joj zahvali. Jer da te nije pogodila, još bi u blatu stajao. Nadao se promjeni koja, nikad ne bi došla. Mantrao o sreći. Mislio pozitivno (jer kako zračiš, tako privlačiš). Meditacijom dozivao mir. Ali ne bi shvatio da ti sve to može pomoći, tek kad napraviš korak naprijed, iz te kaljuže u kojoj stojiš. Tek kad sam postaneš promjena! I zato napravi već jednom taj prokleti korak! Zbog sebe! Kreni naprijed i ne osvrći se!

S APortala