Sve je počelo prije nekoliko dana. Znate onaj „lako je drugima" tip ljudi.
Lako je tebi, ti imaš svoju kuću!
(bila sam i podstanar)
Lako je tebi, ti se možeš osloniti na muža!
(možda zato što sam mogla otići, onda kad sam ostala i
bila mu oslonac)
Lako je tebi, dijete te sluša!
(zato što sam prisutna pa i ja njega čujem)
Lako je tebi, tebi roditelji i brat pomažu!
(obitelj smo, kad god mogu, pomognem i ja njima)
Lako je tebi, zdrava si!
(dobroćudni tumor, ali da, hvala zdrava sam!!!)
Lako je tebi, imaš dobar posao.
(imala sam i loše)
Lako je tebi, ti se stalno smiješ!
(da, jer kad mi se plače to napravim u 4 zida, a onda
zasučem rukave)
Potvrdno, ipak prešutivši komentare, kimnem glavom, da lako mi je, i
nastavim. Ovdje i tako nitko ne očekuje konstruktivan dijalog.
Vjerojatno ovog teksta ne bi ni bilo, da prije nekoliko
dana, nisam opet od tebe čula, „lako je njima" monolog. „Ne rade ništa i
primaju plaću.“
Iako u tom poslu nemaš iskustva.
Iako za taj posao nisi školovana.
Iako taj posao nikad nisi i nećeš raditi.
I mogu ti ja sad objašnjavati rukama i nogama, kako baš u
svakom poslu postoje dobri i loši djelatnici. Oni vrijedni, i oni koji to nisu.
Sposobni i manje sposobni. Da niti jedan posao ne smiješ podcjenjivati. I da
baš svaki, zahtjeva trud i angažman,
kada ga radiš predano. I ako si čistač. I ako si blagajnica. I manager! Da, čak
i ako si onaj prosvjetni djelatnik, o kojem si ti govorila.
Mogu se ja truditi, ako me ti ne želiš čuti, uzalud je.
Ti živiš svoju istinu. U tvom svijetu, svi osim tebe, su neradnici. U tom tvom
svijetu, ti si žrtva, a nama drugima je „lako“.
I možeš, nakon što si nam „očitala bukvicu“, cijeli dan
pričati kako živiš u katoličkom duhu. I svaku nedjelju sjediti u crkvi i
slušati priče o farizejima i carinicima, a ne čuti ih. Ne vrijedi ti katolički
duh, ako ćeš čim izađeš, farizejski u svima drugima tražiti manu, a sebe nećeš pogledati.
Možeš se i svakodnevno hvaliti kako misliš i vibriraš
pozitivno. Iščitavati suvremene zakonitosti privlačenja, mijenjati fokus i
vjerovati kako živiš vortex i u vortexu. Ne vrijedi ti ni to, ako ne priznaješ i
tuđe istine.
Ne vrijedi ni meni sada objašnjavati, da ne komentiraš
druge profesije. Jer se nisi za njih školovala. Da ne komentiraš poslove svojih
kolega. Jer ih nisi radila.
Uzaludno mi je i objašnjavati da kada radiš predano svoj, nemaš vremena
komentirati tuđi posao. Da upravo oni koji o svim poslovima, sve znaju, znaju
najmanje.
Primjedbe
Objavi komentar