Ljubav se ne objašnjava! Ona se dogodi! Zgrabi te, onako s leđa, nenadano i protrese cijeloga. Ne dopusti da shvatiš, što te snašlo.
Ljubav ne bira.
Spaja nespojivo. Iz “vani”, mnogima često, nerazumljivo!
Ne gleda u ten i boju kože. Ne pita za fakultet i vjersko opredjeljenje. Ne inzistira na tituli i na bankovnom računu. Ne gleda u visinu i krivi nos. Ne zanima ju višak ili manjak kilograma.
Ljubav se dogodi, a dalje je na vama.
Najpametniji savjet koji ti netko može dati, je da ne objašnjavaš;
zašto ga voliš, kad nema fakultet,
zašto si s njom, kad ima dijete,
zašto si s katolikom/pravoslavcem/muslimanom/bijelcem/crncem,azijatom…
što vidiš u njemu /njoj: debelom /mršavom /visokom /niskom /prištavom /ćelavom /velike stražnjice/ malih grudi…
Ne pravdaj se nikad, zato što voliš.
Ne objašnjavaj “zašto”. Onaj tko pita, ne može ni razumjeti.
Najgore je kad dopustiš da te uvjere, kako su u pravu. Da ljubav trebaš “mjeriti”. Uspoređivati. Da gledaš tko zarađuje više, tko ima “više škole”, tko je ljepši, tko zgodniji, kome su roditelji više na pomoći, čiji više kritiziraju, a čiji sudjeluju.
Najgore je kad počneš sumnjati, ne zbog sebe, zbog iskustva, “šestog čula”, “osjećaja”, nego zbog drugih.
Najgore je, kad vas u vezi, ima više od dvoje.
Kad prekineš (ili ne pokušaš), jer si slušao “savjete”.
Kad se kaješ, jer nisi branio, ono u što si cijelim srcem vjerovao.
Kad dopustiš da vas udalje, poljuljaju, okrenu jednog protiv drugoga.
Dobronamjerni ljudi se ne petljaju u tuđe izbore. U tuđe ljubavi. A ni u tuđe prekide.
Nitko sa strane ne može znati, ni osjetiti, ono što znate i osjećate vas dvoje.
Vaša veza je vaša stvar. Vaša ljubav, nije njihova. Vaše svađe i mirenja, ne bi trebale biti tuđe. Ne bi trebale biti njihove. Ničije, osim vaših.
Vašu vezu živite vi, ne oni!
Živite je po vašim pravilima, onako kako vi mislite da treba.
Ne gubite vrijeme na objašnjenja. Ljubav se ne objašnjava. Ona se dogodi.
I onda… onda se jednostavno, živi!
Primjedbe
Objavi komentar