Neka ostane dijete! Neka ne zaboravi maštati. Vjerovati. Nadati se.

 

Dobio je nogometnu loptu, s potpisom Luke Modrića. Stavio ju je  pažljivo na policu u svoju sobu.  Onako pažljivo, kako je nekada mama, na heklani stolnjak stavljala, ispolirane svijećnjake i kristalne vaze, koje bi dobivala za Dan žena i rođendane. Nije tada bilo trgovinskih centara, a ni pretjeranog  izbora. Dječjom rukom, načrčkana “čestitka”. Pokloni koji su se ciklički ponavljali, umotani u šareni celofan i crvenu vrpcu. A ona je svaki čuvala. O svakom je imala priču. Čula sam ih možda i stotine puta, ali slušala sam ih svaki put ispočetka, jer su joj oči svjetlucale dok bi  se prisjećala. Nisam je htjela prekidati.

Govoriti:

“Znam to već mama!”

Možda će jednom i on tako, s istim sjajem u očima, pričati o toj lopti. Koju je pokazivao drugima kao relikviju. Kojoj su se smjeli diviti, ali ju ne i dirati. 

Možda će se prisjetiti, kako je tog ljeta 2021, sve što bi dobio prvo trčao pokazati didi. Loptu s Modrićevim potpisom. Mbappé-ov dres. Diplomu sportske škole. Medalju s nogometnog turnira. Svjedodžbu s peticama.

Možda se sjeti kako ga je htio nasmijati, kad god bi zamijetio da se zamisli. Kad god bi vidio suzu, koja mu se tiho spušta niz obraz. Kako se brinuo za njega. Ima li dovoljno kisika, je li uzeo sa sobom oksimetar i može li sam.Možda se sjeti, kako bi mene, milujući uhvatio za ruku, kad bi nosila cvijeće na mamin grob. I kako bi me nježno poljubio. Možda se sjeti i da sam mu svaki put tiho šapnula:“Hvala!”

Kako mi je, u to vrijeme, neprestano ponavljao:

“Moramo misliti o lijepim stvarima!”

Možda shvati, da je to bilo ono što me tjeralo da guram i kad sam mislila da više ne mogu!

Zbog njega sam izdržala.

Možda se sjeti, kako je dječak iz razreda napisao sastav o njemu, vjernom prijatelju, koji se bori za druge, štiti ih ako zatreba, pomaže sa školskim zadacima… i najvažnije; uvijek ih nasmijava.

Možda se sjeti kako je stalno pjevao. U sobi, pod tušem, u autu, na moru…

Viceva koje je neprestano pričao.

Kako je učio, ručao, gledao TV –s nogometnom loptom pod nogama. Koliko je strastveno volio ono što je trenirao.

Sutra slavi rođendan. Jedanaesti!

I nemam veće želje za njega, od te. Da se sjeti!

Onakvog sebe, kakav je bio ljeta 2021.

Da ga ne uvjere, da ponašanje uvjetuju godine.

Neka se bori za sebe, ali neka ne zaboravi druge. Neka ustane za slabije. Bude pravedan. Neka bude zahvalan kad prima. Nesebičan kad daje. Neka nasmijava tužne. Neka sluša. Čuje. Neka mu bude stalo. Neka primi za ruku. Utješi. Neka se ne srami pokazati da voli. Neka se ispriča kad pogriješi. Neka pokaže da mu je žao. Neka ispravi. Neka pjeva. Bude veseo. Neka dobije bore smijalice. Neka bude vrijedan. I neka strastveno radi, ono čime se bavi.

Neka ostane dijete! Neka ne zaboravi maštati. Vjerovati. Nadati se.

Neka zadrži loptu. Pogleda ju istim onim žarom, kako ju je gledao ovih dana. Neka se sjeti.

Koliko mu je malo trebalo. Koliko je sreće bilo u jednom pogledu. U jednom osmijehu.

S APortal-a