Ima tih nekih ljudi, uvijek ih je bilo…
Guraju tebe, mene, njega… testiraju granice. I čekaju. Čekaju da eksplodiraš, pukneš, pokažeš zube. Vratiš istom mjerom. A ako vratiš… e onda oni dođu na svoje. Jer su probudili zvijer. Našli sebi “istog”.
Ne razočaravam se više. Ne u druge. Razočaram se u sebe. Jer vjerujem u osmijeh, bez fige u džepu. Jer im dam priliku i ne maknem se na vrijeme. Jer (po)vjerujem.
Jer ih ne prepoznam.
Tražim babaroge i vještice. Ne prepoznajem isfolirane osmijehe, zagrljaje, poljupce. Sitne ljude.
A sitne, frustrirane ljude, lako prepoznaš!
Oni bježe od mirnih, sretnih, zadovoljnih ljudi. Od uspjeha i lijepih riječi.
Uznemiruje ih tuđi mir.
Povuku se. I čekaju. Čekaju kao napeta puška, da klizneš. Padneš. Da potpomognu, ako treba. Gurnu preko ruba. Da vrisneš kao ranjena zvijer.
Da krvnički nasrneš na njih. Uzvratiš. Postaneš im isti.
To je ono što oni žele, dok ti se cerekajući unose u facu, kad si dolje i nepomično ležiš. Kad plačeš i dalje ne možeš.
To im daje snagu. To ih pokreće.
Tvoj mir ih uznemiruje.
To im najviše smeta. To ih živcira.
”Znam te ptico. Znam tko si i što radiš. Mogu kao i ti, ali bolji sam od toga.
Ne bojim te se! Jer imam ono što tebi nedostaje.
Mir!
Zadovoljne, nasmijane, uspješne ljude uz sebe. Koji me vole. Koje volim. Za koje se borim. ONI mi daju snagu! Da guram naprijed. Da mijenjam svoje loše. Da dobrom ne zavidim.”
Mir se vidi
Mir se vidi na tebi. U tvojim riječima. I postupcima. U tvojim svakodnevnim odnosima.
Neće podmetanje noge drugima, riješiti tvoj loš brak, loš posao, lošu plaću, loše prijatelje, loše susjede, loše obiteljske odnose…
Neće ljubomora kupiti znanje, bolje radno mjesto, bolje rezultate, bolje odnose.
Donijeti mir!
Samo hrabrost da mijenjaš ono čim nisi zadovoljan, to može!
Ima tih nekih ljudi, koji zavide! Koji podmeću!
A ima i onih koji osmijehom i srcem prkose.
Primjedbe
Objavi komentar