U tvrtku je nakon nekog vremena, ušao član obitelji, tadašnjeg vlasnika. Radio je na poziciji za koju nije školovan i kojoj nije bio dorastao. Bio je član obitelji, ali nije bio član tima. Ono što smo mi smatrali, našom prednosti, ta osoba je smatrala našom slabosti. „Član obitelji“ je smatrao da se promjenom stava i „čvršćim vođenjem“, rezultati mogu poboljšati! Kolegij Managementa, više nije bio razmjena ideja i pronalaženje optimalnih rješenja, već inkvizitorsko mučenje. Djelatnicima se prijetilo, ulazilo u sferu privatnog života, a zauzvrat očekivalo rezultate. Svakodnevno se naglašavalo da mi moramo biti sretni što su ONI, nama, „dali priliku“! Plaće su se definirale po principu s kim si dobar, a ne koliko vrijediš! Novaca za skupe automobile, ručkove i hotele je bilo, za stimulacije nije. „Jer nitko, neće trošiti gazdin novac!“ Nitko, osim te osobe i njemu bliskih! Moje mišljenje je da razumnog čovjeka, možeš uvjeriti argumentima! Pokušala sam, nisam uspjela! Istog trena sam počela tražiti drugi posao. Nisam pristala biti žrtva. Nisam pristala raditi žrtve! Nakon mene je otišlo još nekoliko voditelja. Tvrtka je postala poznata po brzoj izmjeni „ljudstva“, umjesto po rezultatima. Nakon nekog vremena, nisu više mogli naći zaposlenike. Prodali su je. Zaista vjerujem u to, da afirmativnim stavom možeš postići najbolje rezultate. Ljudi imaju potrebu, osjećati pripadnost timu! Žele i da se primijeti da vrijede. Da se cijeni njihov trud i doprinos poslu! Ako ih nagradite za uspjeh, uspjeh će ponoviti. A onda ćete i vi biti uspješni. Kako kaže poslovica; „As you sow, so you shall reap!“ (kako siješ, tako ćeš žeti)! Ovaj stav se može primijeniti i na odnos s klijentom! Kada klijent osjeti da u tebi ima partnera, vraćat će ti se! Puno godina nakon otkaza, na jednom drugom poslu, od jedne druge osobe, na jednom posve drugom poslovnom sastanku, od jednog klijenta, sam čula rečenicu: „Zaposlenik kojeg svi dobavljači vole, nije dobar zaposlenik! On ne grize, ne bori se za tvrtku.“ Naježila sam se! Kako krivo! Kako prokleto krivo!!! Klijenti imaju izbor između vas i konkurencije. Klijenti će raditi s onim čiji je proizvod dobar. Ali ako imate dva podjednako dobra proizvoda, radit će s onim kojeg cijene, kojeg vole. I u odnosu sa zaposlenicima i u odnosu s klijentima, ljubaznost ne znači slabost. Naprotiv, pokazuje jačinu. Biti dobar prema zaposleniku ili klijentu, ne znači da u datom trenutku ne možeš i nećeš zauzeti stav. Da nećeš biti čvrst! Jednako kako dobrog djelatnika (klijenta) treba znati nagraditi i onom koji ne daje sve od sebe, to treba znati reći! Kada nađete ravnotežu između ljubaznosti i strogosti, budite sigurni da ste na pravom putu i da će vas tad cijeniti i suradnici i klijenti! Posao tada može samo napredovati!
Primjedbe
Objavi komentar