Durica

Junior sjedi na kauču u dnevnom i umire od smijeha! U knjižnici je posudio "Duricu" i očito je to bio dobar izbor. I ja se počinjem smijati, jer shvatim da me često uhvati „Durica moment“.  Svatko od nas bira svakodnevno, hoće li biti Durica taj dan ili ne.

Ja nisam idealan „cimer“! Ne podnosim nered!  Većina žena ima „one dane u mjesecu“! Ja imam mjesec u onim danima. Po pitanju nereda, luda sam svaki dan u mjesecu.  Većina žena ima „PMS“! Ja imam PPDOS (pre- post –during- order- sindrom). I nije bitan dan u mjesecu! Neurotični okidač, se aktivira na samu naznaku nereda. Durica –acitivated! 

Ako dođem s posla i vidim čašu ili tanjur na šanku, jaknu na stolici ili pjenu za brijanje na umivaoniku, počinitelju je bolje da nije u kući. Kreće ubrzani monolog i psovanje, kakvo na ovim stranicama, nije umjesno ponoviti! Letim po kući, ne skidam kaput! Spremam svoje i tuđe cipele u ormarić, sklanjam jakne u ormar, čaše i tanjure u sudoper. Ljutito uzimam pjenu za brijane i spremna sam je pretvoriti u pjenu za ubijanje. Srećom, sama sam kod kuće. Lupam kupaonskim ormarićem, kao da me je „počinitelj“ u stanju čuti. Neka čuje da sam luda! Skupljam prljave ručnike i zatežem posteljinu. Jednom rukom grabim joystick, drugom knjigu s poda, a nogom guram loptu prema kutiji za igračke.  

Ma znate što, nekad je skroz o.k. biti Durica. Makar na kratko.

Razgibavanje gotovo. Psiho-fizički trening odrađen! Stress relief! Neki plaćaju wellness, neki psihijatra. Ja imam članove obitelji. Besplatno! Bacim se na kauč i duboko udahnem. Spremna za mirno popodne kod kuće!