Životni izazov ili kako sam odlučila okrenuti stranicu

Ovo je jedan, pomalo neozbiljan tekst, o sasvim ozbiljnoj stvari koja mi je iz korijena promijenila život!

Da  bi vam priča bila jasnija moram se malo vratiti u prošlost. Ja sam bila jedna od onih, koja je nastojala  svima ugoditi. Svima se svidjeti.  Nisam znala reći ne. I onda kada bih skupila snagu  i rekla, grizla bih se danima. Samo ste trebali reći hop i ja bih skakala. Moram priznati da još uvijek poskočim na tu riječ. Navike su čudo! No da se vratim na priču...Jako mi je bilo bitno što ljudi misle o meni! Nisam shvaćala da će uvijek biti onih, koji te koliko god se trudio biti dobar, jednostavno ... ne vole!

No taj dan donosi promjenu. U stvari, ne baš taj dan. Doktorica kod koje sam tada bila upisana, nikada nije išla na tečaj empatije. Držala je očitanje CT-a u ruci i jednostavno rekla kako je izraslina koju vidi, najvjerojatnije tumor! Pitanje je samo je li benigni ili maligni! Da se razumijemo; ono što gledate u filmovima u ovakvim situacijama, nema veze s hrvatskom realnošću.  Nitko vas suosjećajno neće držati za ruku i nastojati vam objasniti opcije. Izreći će riječ na "T" i poslat će vas s uputnicom vani, vičući: "Sljedeći!" A vi? Obratite se prijatelju Googleu... Ništa ja nisam čula satima nakon toga. Tupilo! Samo mi se "T" riječ, vrtjela po glavi. Mislila sam: premlada sam i želim živjeti ...

Neću sad pisati o svom plakanju i lupanju glavom o zid. A uslijedilo je i to kad sam došla sebi. Ovo je tekst o tome kako loše stvari mogu dati dobre rezultate. I nisu se dogodili odmah. U početku sam samo plakala i žalila samu sebe! Mogla bih o tome napisati stranice i stranice teksta. Neću! Radije ću vam prenijeti što sam naučila!

I zato idemo na prvi fast forward! Nešto empatičnija spec. dr., mi je objasnila da je kod tipa tumora koji imam, bitno da ne raste. Ni ona me nije suosjećajno gledala niti držala za ruku. Ali mi je bar objasnila da ću uz lijekove i redovne kontrole ostati na benignoj strani! Cirka 2,5 mm me dijele od malignog.  Kad to čuješ, upute shvatiš ozbiljno! Držala sam se terapije. Pila veće ili manje doze lijeka, ovisno o nalazima i... ništa drugo nisam mijenjala u životu. Mislila sam da su lijekovi dovoljni. Radila sam prekovremeno. Nastojala svima biti na usluzi! Poslovno i privatno.  Mislila sam da će se ljudi prema meni ponašati kao ja prema njima. Nije mi dolazilo do glave da ne ide tako. Možeš davati najbolje od sebe, ali život je nekad nepošten. Nailazit ćemo na klijente koji  neće imati nimalo razumijevanja. Na živčane  susjede. Nerazumne suradnike! U privatni život će nam ući ljudi, koji će ga zagorčati iz samo njima znanih razloga. Učinit će to, ne zbog vas ili mene, nego zato što u datom trenutku, ne znaju za bolje. Vjerojatno iz svojih nesigurnosti i nezadovoljstva vlastitim životom. Jer sretan i ispunjen čovjek se nema vremena baviti vama. Ljutila me nepravda. Nastojala sam ju ispraviti, a kad ne bi išlo...Ljutila sam se još više. Pila sam lijekove, a nalazi su bili uglavnom lošiji.

A sad idemo na poglavlje: Lijekovi nisu dovoljni. Kad mi se naglo pogoršao vid, znala sam da nešto ne štima. Sada smo na 1,6 mm do malignog.

Drugi Fast forward! Shvatila sam da nešto moram mijenjati u životu! Druge nisam mogla, sebe jesam! Čitala sam. Učila! I postepeno, da zaista... Mijenjala se! I dalje pijem lijekove. I dalje sam inventar u bolnicama i laboratorijima. I dalje idem na kontrole. I dalje trpim nesnosne bolove kod hormonskih oscilacija. Naravno da i dalje nailazim i na negativnosti i prepreke. I dalje me ljuti nepravda. Ali shvatila sam da trebam naučiti vladati sobom! Svjesna sam da će u životu biti loših dana. Isto tako znam, da mi je taj  život pružio i pruža i hrpu mogućnosti. Pitanje je na što ću ja usmjeriti svoju pažnju. Čemu ću dati da prevlada! Stres ne mogu izbjeći, ali mogu ga smanjiti! Odlučila sam da odbijam podnositi negativnost! Moje zdravlje mi treba! Ono što sama mogu promijeniti, mijenjat ću. Ono što ne mogu, od toga ću se maknuti!

I zato ako vas prekinem kad mi 33. put pričate ISTU priču, nabijenu negativnim emocijama, to je zato što mi to zaista ne treba u životu.

Ako primijetite da ne znam baš svaku vijest s političkih portala ili crne kronike, to je zato što mi u tom trenutku, baš odgovara "informativni post".

Iz istog razloga se nemojte čuditi ako sam stisnula „delete“ i izbacila vas „bez objašnjenja“ iz svog života. Ne, neću se svađati s vama jer sam vam dala priliku 12 puta, a vi ste mi i 13. put opetovano zabili nož u leđa. Maknut ću vas sa strane. U folder „Nepotrebno“.  Jer mi takvo što, pogađate, ne treba u životu. To ne znači da vas mrzim i da se opterećujem vama. Ne uopće! Jednostavno vam ne želim dati 14. priliku da ponovite isto.

Što se mene osobno tiče, napisala sam listu! Ovo su zadaci koje sam sebi dala:

-zaustavi se na 1,6 mm

-češće se smij

-vodi više računa o zdravlju

-više slušaj

-pohvali

-čitaj

-uči

-slušaj glazbu! Glasno!

-češće govori „volim te“

-govori istinu

-živi časno

-daj najbolje od sebe u svemu što radiš

-zabavljaj se

-budi ljubazna

Shvaćate što vam želim reći!? Pored toliko ljudi kojima je stalo do vas, čemu se opterećivati onima kojima nije? Život je jedan! Živi ga sad i živi najbolje što znaš!

S APortala