Ne podnosim hladnoću. U sjevernijim krajevima bih vjerojatno prespavala zimu. I proljeće. I jesen. Čim se u Hrvatskoj, živa na termometru spusti ispod 20, mozak ne funkcionira, a tijelo radi u ritmu pneumatske bušilice. Kupujem džempere, vadim zimske jakne i čizme!
Marta voli hladnoću. U sjevernijim krajevima bi vjerojatno gunđala da je prevruće. Ne funkcionira iznad 15 stupnjeva i vjerojatno u životu nikad nije kupila džemper. Jaknu nosi zbog okoline, a ne iz potrebe! I ne bi mi smetalo što je Marta takva, da Marta nije kolegica s kojom dijelim ured.
Ljeto – vani ugodnih 32, u 7 ujutro. Oblačim haljinicu, štiklice i veselo krećem u ured. Marta je došla prije mene. Marta uvijek dođe prije mene. Ponekad mislim da žena uopće ne spava. U 7:50, u uredu je već - 13. Na sjevernom zidu su se počele hvatati sige. Ured nam liči na Postojnsku jamu. Dva mala pingvinčića se grle u kutu i pokušavaju ugrijati!
Marta se hladi lepezom: „ Ova vrućina je nepodnošljiva! Nisam spavala cijelu noć!“
Molim je da poveća temperaturu!
„Zašto si se obukla tako ako ti je hladno?“ gleda me u čudu.
„Ljeto je, Marta! Vani je 32.“
„Upravo tako 32 u 8. Do 16 će biti 45. Ne mogu o tome ni misliti! Još mi je gore!“ Hvata se jednom rukom za glavu, drugom se drži za zid.
„Moj niski tlak. Nesvjestica!“ počne puhati uznemireno, sve brže mašući lepezom i smanji temperaturu na -16.
Trgam zavjesu s prozora i pokušavam se umotati da se ugrijem. Ne mogu riskirati da mi kolegica padne u nesvijest zbog temperature! U 16 sati nalaze skulpturu leda mojih dimenzija, u uredu, za mojim stolom. Mene nema! Netragom sam nestala!
Marta maše lepezom, sve brže i proklinje ljeto!
Zima vani neugodnih -9 stupnja! Puše hladni sjeverni vjetar! Dižem se 3 sata ranije. Moram doći prije Marte do termostata. Oblačim hulahupke. 2 para za svaki slučaj. Tajice. Hlače. Dodatni par vunenih čarapa. Nije me briga, neće se vidjeti! U čizmama sam. Navlačim majicu dugih rukava i džemper preko. Gledam se u ogledalo i pitam je li primjereno za posao. Što ako uleti nekakav sastanak. Brzo shvaćam da me nije briga. Onaj tko dođe po ovakvom vremenu na sastanak i tako nije normalan. Uzimam s vješalice kaput i preko njega oblačim skafander. Stavljam kapu, šal i rukavice. Vide mi se samo oči. Otkotrljam se do auta jer ne mogu hodati. Susjedi bježe od mene. Uvjereni su da mit o jetiju, nije mit. Hrabriji me slikaju iz daljine i šalju novinama!
Dolazim na posao! Marta je već u uredu! Naravno! Sjedi u majici kratkih rukava. Maše lepezom i puše. Prozori su širom otvoreni! Marta ne podnosi kad je zrak zagušljiv. Pored prozora su upravo proletjela dva stabla i 3 bicikle! Olujni vjetar jača. Snijeg pada sve gušće! Klima u uredu, radi na hlađenju, da profiltrira ustajali zrak. Ne mogu očekivati da Marta bude učinkovita, ako je u prostoriji zagušljivo. Izlazim vani u dvorište. Obavit ću od tamo, nekoliko telefonskih razgovora. Uvjerena sam da je vani toplije, a ja se moram hitno ugrijati.
Primjedbe
Objavi komentar