Zdravo za gotovo

Sinoć sam sjedila s mojom dragom prijateljicom, u toplom dnevnom boravku, uz okićenu jelku, sir i čašu vina. Djeca su se igrala na katu! Mi smo se rugale svijetu oko sebe i najviše sebi. Smijale, kako to radimo i inače. Ona se naglo uozbiljila. Ispričala mi je priču, za koju imam potrebu, da se čuje. Zbog posla kojim se bavi, moja prijateljica je često u kontaktu s raznim humanitarnim organizacijama! Nedavno je primila poziv jedne takve organizacije. Nije se radilo o velikoj humanitarnoj akciji, ili sponzorstvu. Ništa takvog! Bila je to medijski posve neinteresantna priča, o obitelji koja treba pomoć! Rastavljenoj, nezaposlenoj ženi s dvoje maloljetne djece. Možda ih srećete svaki dan! Možda djeca idu s vašom u razred! Možda su u vašem susjedstvu. Možda ste prezaposleni da ih primijetite! Možda... Tu su u 21.stoljeću, gladni i ostavljeni! S možda jednim obrokom dnevno. U trenutku dok se vaše dijete ljuti zbog špinata na tanjuru, njezina su gladna! U trenutku dok vi gledate u pun ormar i žalite se da nemate što obući, ona moli za odjeću! Moja prijateljica je znala osobu, koja je imala potrebu za radnom snagom! Dogovorila joj je razgovor za posao. Posao za koji je konkurirala, nije posao s plaćom iz snova, ali njoj je značio novi početak. Mlađi sin je strpljivo čekao kraj razgovora! Njima je ovo,vjerojatno, bila zadnja nada. Dobila je posao! Možete li zamisliti njih u tom trenutku?! Što je za njih to, tada značilo?! Mislim da nitko od nas ne može! Moja je prijateljica, dirnuta cijelom pričom, nakon uspješnog razgovora, odvela gospođu i njezinog sina, u trgovački centar. Htjela im je kupiti dovoljno hrane, da se snađu do prve plaće. Gospođi je bilo neugodno, ali morala je misliti na djecu. Nevoljko je pristala! U takvoj situaciji, nema mjesta za ponos! Prijateljica je napunila kolica do vrha hranom i higijenskim potrepštinama. Trebalo bi biti dostatno za neko vrijeme! A kad su otišli, sjela je u auto i plakala. Plakala je 3 naredna dana! Sada smo plakale skupa! Koliko puta, samo uzimamo zdravo za gotovo, taj topli dnevni boravak? Okićenu jelku i čašu vina? Veseli, dječji smijeh s kata? Koliko često se žalimo? Jesmo li zahvalni, svaki dan, svaki tren, za sve što imamo? A imamo puno! Ovo je tužna priča sa, nadam se, sretnim završetkom! Ovo je priča, koje te potakne na razmišljanje. U ovo vrijeme, kada se troši hrpa novca, na skupe Božićne poklone, ovakve priče nas podsjete na ono što zaista jeste važno! A to svakako nisu pokloni ispod jelke, već ono oko nje!