Možeš i točka

Vrijeme je "velikih" novogodišnjih odluka! Znate ono 31.12. napišeš listu; 1. prestajem pušiti 2. zdravije ću se hraniti 3. smršavit ću / udebljati se 4. počet ću vježbati 5. manje ću se nervirati 6. više ću se smijati... 01.01.si premamuran. "Zaboraviš" gdje ti je lista i što je na njoj. Velike odluke prebaciš na sutra, ponedjeljak, neki noviI 31.12. Nova godina, nova lista, novi zaborav. U pravilu ne donosim novogodišnje odluke. Svaki dan može biti, neki novi početak! Ali ako bih morala, sve bi stalo u 1 rečenicu: 1. Make this year different! U Novoj, vam želim samo sljedeće; "Don't live the same year 75 times and call it a life." Robin Sharma (sve ostalo je na vama!) Sretna vam Nova godina!

Zbune li vas ovi blagdani u sred tjedna? Mene da. Ne znam tko sam, gdje sam niti kada sam. Sinoć sam, tako, samu sebe uvjerila da je ponedjeljak. U mom djelu grada, smeće se odvozi utorkom ujutro. Ponosna na sebe, što sam se toga sjetila, unatoč blagdanskom ludilu, požurim odvući kantu za smeće ispred dvorišta. Ponos je bio još veći, kad sam shvatila, da se nitko od susjeda nije sjetio izbaciti kantu na ulicu. Nitko osim mene! Naša kanta je stajala, van dvorišta, usamljeno čekajući jutarnji odvoz. I naravno da mi to nije bilo sumnjivo. Pa normalno da su svi u ulici zaboravili, nakon dvodnevnog prežderavanja i pijančevanja. Nadodajmo tu i apstinencijsku krizu, zbog neodlaska na posao, jasno je da su ljudi zaboravili izbaciti smeće. Svi osim mene, dakako! Rijetki ostanu sabrani u ovakvim situacijama. I cijela ova priča o postblagdanskoj zbunjenosti, bi bila posvećena mojim dragim susjedima, osim... jučer nije bio ponedjeljak! Danas je četvrtak, a sljedeći odvoz smeća je u subotu! I

                    Božić je! Velik dio, ovog djela svemira, danas slavi! Neki se vesele, neki se rugaju komercijalizaciji, neki ga ignoriraju, a neki će ga tek slaviti! U kojoj god grupi bili, želim vam da ste toliko sigurni u svoje uvjerenje, da poštujte ono drugo! Nikad nisam razumjela, zašto netko ima problema s tuđom „vjerom“. Alah, Isus, Buda, Ana Bučević, Uskršnji Zeko... Moj osmogodišnji sin, je do nedavno „vjerovao“ u Djeda Mraza (Božićnjaka). Sumnja, doduše, već duže vrijeme! Pitao me, prije dva Božića, kako Djedica stigne sve u jednu noć i davao primjere iz fizike, koje bih ponovila da razumijem. Problem sam riješila tako, što sam googl -ala kućicu u Laponiji, dotičnog bradatog gospodina. Kupila sam mir na neko vrijeme. Svake godine je s jednakim entuzijazmom, pisao Djedu i primao pisma od njega! Mislila sam da sam sigurna još neko vrijeme. A onda me uhvatio na foru. Rekao je da želi iPHONE X, za ovaj Božić. Naravno da sam odgovorila da nisam s Marsa pala! Dočekao me je

Predivno, predbožićno jutro. Šetnja s mojom, malom, ali glasnom obitelji  šljokičastim, adventskim gradom. Kavica s prijateljima. U zraku miris cimeta, klinčića, kuhanog vina! Nekoliko vilenjaka i Djed Mraz hohohoću se u blizini! Pozitivna atmosfera se širi zrakom! Obavije me! Opijena atmosferom, činim kardinalnu grešku! Nudim se ( dobrovoljno ), da sama odem do trgovine, kupiti namirnice za kolače i božićne keksiće! Dva dana prije Božića!!! Moje vilenjake šaljem kući! Već na parkingu, shvaćam koliko sam pogriješila. Na jedina dva slobodna mjesta, dvije tete, svojim tijelima, čuvaju parkirna mjesta za supruge. Čim ih pogledaš, počnu izvoditi kung -fu pokrete na kojima bi im i Bruce Lee pozavidio. Nakon 14 krugova, uspijem se parkirati. U autu smislim strategiju kako ću, trčeći, grabiti s polica bademe, vrhnje za kuhanje, čokoladu... Nacrtam plan trgovine i zakunem se sebi, da neću skrenuti s rute! Prije izlaska iz auta, pomolim se da se živa vratim kući, svojima. Zgrabim kolic

Sinoć sam sjedila s mojom dragom prijateljicom, u toplom dnevnom boravku, uz okićenu jelku, sir i čašu vina. Djeca su se igrala na katu! Mi smo se rugale svijetu oko sebe i najviše sebi. Smijale, kako to radimo i inače. Ona se naglo uozbiljila. Ispričala mi je priču, za koju imam potrebu, da se čuje. Zbog posla kojim se bavi, moja prijateljica je često u kontaktu s raznim humanitarnim organizacijama! Nedavno je primila poziv jedne takve organizacije. Nije se radilo o velikoj humanitarnoj akciji, ili sponzorstvu. Ništa takvog! Bila je to medijski posve neinteresantna priča, o obitelji koja treba pomoć! Rastavljenoj, nezaposlenoj ženi s dvoje maloljetne djece. Možda ih srećete svaki dan! Možda djeca idu s vašom u razred! Možda su u vašem susjedstvu. Možda ste prezaposleni da ih primijetite! Možda... Tu su u 21.stoljeću, gladni i ostavljeni! S možda jednim obrokom dnevno. U trenutku dok se vaše dijete ljuti zbog špinata na tanjuru, njezina su gladna! U trenutku dok vi gledate u

S vojevremeno sam radila u jednoj tvrtki, čija je budućnost bila obećavajuća! U njoj je radila mlada ekipa, svatko s iskustvom iz svog dijela posla! Svi su bili vođe u svojim odjelima. Svi su imali slobodu odlučivanja, nagrađivanja ali i odgovornost za rezultate. Rezultati su bili vrhunski! Rasli smo iz tvrtke u povojima, do tvrtke s renomiranim imenom. Vlasniku je jedino bilo bitno, da je rezultat dobar. A bio je! Nisu naši ljudi bili toliko bolji, da su nam rezultati bili bolji od konkurencije. Ono što je bio naš generalni stav, je poštovanje prema djelatniku. Kada držiš do svog djelatnika, djelatnik će držati do vašeg klijenta. To je stav koji sam zadržala i danas i držat ću ga se do smrti. Nitko me neće uvjeriti u suprotno! U tvrtku je nakon nekog vremena, ušao član obitelji, tadašnjeg vlasnika. Radio je na poziciji za koju nije školovan i kojoj nije bio dorastao. Bio je član obitelji, ali nije bio član tima. Ono što smo mi smatrali, našom prednosti, ta osoba je smatrala na

Junior sjedi na kauču u dnevnom i umire od smijeha! U knjižnici je posudio "Duricu" i očito je to bio dobar izbor. I ja se počinjem smijati, jer shvatim da me često uhvati „Durica moment“.  Svatko od nas bira svakodnevno, hoće li biti Durica taj dan ili ne. Ja nisam idealan „cimer“! Ne podnosim nered!  Većina žena ima „one dane u mjesecu“! Ja imam mjesec u onim danima. Po pitanju nereda, luda sam svaki dan u mjesecu.   Većina žena ima „PMS“! Ja imam PPDOS (pre- post –during- order- sindrom). I nije bitan dan u mjesecu! Neurotični okidač, se aktivira na samu naznaku nereda. Durica –acitivated!  Ako dođem s posla i vidim čašu ili tanjur na šanku, jaknu na stolici ili pjenu za brijanje na umivaoniku, počinitelju je bolje da nije u kući. Kreće ubrzani monolog i psovanje, kakvo na ovim stranicama, nije umjesno ponoviti! Letim po kući, ne skidam kaput! Spremam svoje i tuđe cipele u ormarić, sklanjam jakne u ormar, čaše i tanjure u sudoper. Ljutito uzimam pjenu

Kad „skokne“ do trgovine, na minuticu, kupiti par sitnica, koje je zaboravila u tjednom „Shoppingu“, žena se vrati, u prosjeku nakon nekoliko sati i s 12 vrećica „sitnica“. Iako ja nisam takva, moj muž se zna često ponuditi da obavi tu vrstu „Shoppinga“, umjesto mene. Da ne postanem jedna od „takvih“ žena. Vrati se u pravilu nakon nekoliko sati i s 12 vrećica "sitnica". „Što si ono rekla da treba kupiti?“ „Kruh, mlijeko, papriku, sir i sprej protiv mrlja! Zapiši!“ „Ma ne treba! Što ću to pisati? Treba uzeti samo kruh, mlijeko i sir! „I papriku i sprej protiv mrlja! Zapiši!“ „Ma da, da! I papriku i sprej protiv mrlja!“ Nije zapisao! Nakon što sam očistila kupatilo, usisala cijelu kuću i obrisala prašinu, shvatim da je prošlo već neko vrijeme! Puno vremena! Netko lupa nogom na vrata. Oprezno otvorim i vidim ga s 3 velike vrećice u svakoj ruci i jednom manjom u zubima. „Sprema se rat?“ upitam znatiželjno. „Ma ne, vidio sam par stvari na akciji. Trebat će na

„Prijavila sam se na Tinder!“ ispijajući duži gutljaj kave, reče moja susjeda. Držim šalicu u ruci i gledam ju tupavo. „Tinder, kažeš? Aha, a to nije izmišljotina iz američkih serija, to stvarno postoji?“ „Hahaha! Luda si!“ S obzirom na to da uglavnom nisam ozbiljna, ljudi misle da sam neozbiljna i kada sam smrtno ozbiljna! A sad sam bila smrtno ozbiljna! Nasmijala sam se! Ne mora ona znati da mi je i Iskrica bila teška avangarda. Naravno da znam za Tinder! Tina je u svojim tridesetima. Žena s najljepšim očima koje je svijet vidio. Zgodna! Zaposlena! Dobra! Možda i predobra pa uglavnom redovito, naleti na idiote! „Ahm! If you don't mind me asking, kog vraga će tebi Tinder?!“ uzmem keksić i zgrabim svoju šalicu! U vrijeme kad smo ja i dinosauri izlazili, neposredno pred veliki prasak, upoznavali smo dečke (cure) na gitarijadama, koncertima, studentskim party- jima . Malo bi se "gledali". Upoznavali preko prijatelja od prijatelja koji je dobar s "njim&

Ne podnosim hladnoću. U sjevernijim krajevima bih vjerojatno prespavala zimu. I proljeće. I jesen. Čim se u Hrvatskoj, živa na termometru spusti ispod 20, mozak ne funkcionira, a tijelo radi u ritmu pneumatske bušilice. Kupujem džempere, vadim zimske jakne i čizme! Marta voli hladnoću. U sjevernijim krajevima bi vjerojatno gunđala da je prevruće. Ne funkcionira iznad 15 stupnjeva i vjerojatno u životu nikad nije kupila džemper. Jaknu nosi zbog okoline, a ne iz potrebe! I ne bi mi smetalo što je Marta takva, da Marta nije kolegica s kojom dijelim ured. Ljeto – vani ugodnih 32, u 7 ujutro. Oblačim haljinicu, štiklice i veselo krećem u ured. Marta je došla prije mene. Marta uvijek dođe prije mene. Ponekad mislim da žena uopće ne spava. U 7:50, u uredu je već - 13. Na sjevernom zidu su se počele hvatati sige. Ured nam liči na Postojnsku jamu. Dva mala pingvinčića se grle u kutu i pokušavaju ugrijati! Marta se hladi lepezom: „ Ova vrućina je nepodnošljiva! Nisam spavala cijelu noć!“ M

Ovo je jedan, pomalo neozbiljan tekst, o sasvim ozbiljnoj stvari koja mi je iz korijena promijenila život! Da   bi vam priča bila jasnija moram se malo vratiti u prošlost. Ja sam bila jedna od onih, koja je nastojala   svima ugoditi. Svima se svidjeti.   Nisam znala reći ne. I onda kada bih skupila snagu   i rekla, grizla bih se danima. Samo ste trebali reći hop i ja bih skakala. Moram priznati da još uvijek poskočim na tu riječ. Navike su čudo! No da se vratim na priču...Jako mi je bilo bitno što ljudi misle o meni! Nisam shvaćala da će uvijek biti onih, koji te koliko god se trudio biti dobar, jednostavno ... ne vole! No taj dan donosi promjenu. U stvari, ne baš taj dan. Doktorica kod koje sam tada bila upisana, nikada nije išla na tečaj empatije. Držala je očitanje CT-a u ruci i jednostavno rekla kako je izraslina koju vidi, najvjerojatnije tumor! Pitanje je samo je li benigni ili maligni! Da se razumijemo; ono što gledate u filmovima u ovakvim situacijama, nema vez

Za mene „se priča“ da sam protivnik velikih vjenčanja! Ne z nam kako se neka priča proširi, ali u mom slučaju je zaista uzela maha. Istina je, da ja u stvari nemam ništa protiv njih. Ako nisu moja. Kažu da sve djevojčice sanjaju svoje vjenčanje! U teen danima već imaju listu sa  do detaljima isplaniranog spomenutog čina. Ja nikad nisam bila „sve djevojčice", a svakako nisam bila sve „teenager-ice"! Da se razumjemo, nemam ništa protiv tuđih vjenčanja! Makar bila i velika. Ali takav tip vjenčanja je sve ono što ja nisam. Na dan vjenčanja si u centru pažnje. Svjetla reflektora su uprta u tebe. Zvjezda bar na taj jedan dan. Sva rodbina, svi prijatelji, susjedi, rodbina, tvoja i njegova će ti prilaziti, dijeliti komplimente i diviti se tvom princeza izgledu, uz ovlaš poljubac u obraz. Neki ljudi uživaju u tome da ih se primjeti. Da svi gledaju u njih i komplimentiraju im. Neki bi se samo zbog toga vjenčavali baš svaki dan. Ja nikada

Nedavno mi je prijateljica saopćila kako razmišlja o hijaluronskim filerima! „Hija- što?“ zastanem glupo. "Hijaluronski filer! To je prirodno! Nije poput silikona! Hijaluron se otapa! Traje 4-6 mjeseci! Iskreno, moram se popraviti za posao!“ nastavi ona ozbiljno. „Ako izgledaš istrošeno, rješavaju te se! Lako tebi kad si ti mladolika i zaboli te guz! Mi ofucane moramo! “ „Ja mislila, da te se rješavaju ako ne radiš posao kako treba! Po čemu si ti istrošena?“ „Po svemu. Na meni se vidi! Lako tebi, ti izgledaš k'o avangardna teenage- erica !“ Nemam ništa protiv hijaluronskih filera! Imam protiv razloga, zbog kojih to čini. Takvo što treba učiniti zbog sebe! Zato što to zaista želi. Nipošto zato što tako mora! Možemo se mi busati u prsa emancipacijom i ravnopravnošću spolova, ali nismo se pomakli baš daleko u stoljeće, dva. Moraju li muškarci zbog posla na dijetu ili depilaciju prsa? Tko je taj koji će njima suptilno objasniti da su "istrošeni"? Da trebaju por

Odnosimo li se prema svojoj djeci previše zaštitnički? Činimo li im time uslugu ili im dugoročno štetimo.  Od vrtića slušam roditelje, koji ne uvažavaju odgajateljice, a kasnije niti učitelje. Istina, teško se suočiti sa činjenicom da su nama najdraža bića, možda neposlušna. Ne uče! Imaju poremećaj pažnje!  Ali uzmimo samo za trenutak, mogućnost da je odgojateljica ili učiteljica u pravu. Pomažemo li našem djetetu, ignoriranjem problema?  Djeci, osim ljubavi i zabave, trebaju i jasno definirana pravila. Treba im vodstvo! Popustljivim roditeljstvom, vodstvo prepuštamo njima. Oni su ti koji vladaju svjetom. Naravno da onda nailazimo na problem, kada dođu u zajednicu gdje trebaju sljediti pravila. I umjesto, da tada shvatimo gdje smo pogrješili, mi ih pravdamo, kriveći odgojatelje/ učitelje/ trenere!  Kada ispred djeteta pričate  loše o učiteljici, kriveći je za teški programski sadržaj, loše vladanje i loše ocjene svoje djece, rušite li tako njen autoritet,  a vašem

Od kad sam stupila na Portugalsko tlo bila sam u transu! Sve do recepcije. Pričam 4 strana jezika i zahvaljujući njima snalazim se na još nekoliko! Prijava na recepciji u centru Lisabona je izgledala otprilike ovako: „Hallo, do you speak English!“ „Não! Português!“ „Parla Italiano?“ Kontam si, sličan je. Znat će. „Não! Português!“ „Sprechen Sie Deutsch?“ ne odustajem naivno. „Não! Português!“ Nisam više pokušavala! Izvadim osobnu i pokažem ključeve. „OOO chaves!“ „Sim, sim chaves!“ odgovorim sretno na  tečnom portugalskom, Od tog trena ljubav je rođena! Nakon 10ak dana u Portugalu progovorila sam portugalski! I pod tim ne mislim samo „Bom dia! Obrigado (a)! Por favor!“  Moram priznati da taj prisilni, ubrzani tečaj ima smisla! No nemojte brinuti zbog jezičnih barijera. U Portugalu ih nema. Ljudi će s vama veselo razgovarati dok jedete Pastel de nata i pijuckate Ginjinhu! Toliko su susretljivi da će vam, ako ne znaju jezik objašnjavati i ru